NESNIJENIK – Miki Jovanović

НЕСНИЈЕНИК Ђе ме водиш црни Арсеније У урвине и долине црне Што ме витлаш тамо ђе ме није Ђе бескућник не може да сврне. Што ти стоје очи на леђима Кад не виде ништа испред себе Када нема и оног што има Испод коре душу да загребе. Шта снијеваш о неснијениче Све газећи по густоме … Настави са читањем “NESNIJENIK – Miki Jovanović”

MikiJov

НЕСНИЈЕНИК

Ђе ме водиш црни Арсеније
У урвине и долине црне
Што ме витлаш тамо ђе ме није
Ђе бескућник не може да сврне.

Што ти стоје очи на леђима
Кад не виде ништа испред себе
Када нема и оног што има
Испод коре душу да загребе.

Шта снијеваш о неснијениче
Све газећи по густоме блату
Сан најцрњи из најцрње приче
Кога селиш реци мени брату

Од искона исти су ти пути
Ниђе с миром да одмориш кости
Имал` ико може ли те чути
Арсеније сам себи опрости

Окрени се чарни предводниче
Кога водиш за собом у ништа
И не збори од искона приче
Да не скупљаш кости са бојишта

Поврати се окле си досао
Ође ништа не рађа нит ниче
Колико си ничега прошао
Поврати се о неснијениче

Миомир Мики Јовановић

MESEC – Milan Gluščević

MESEC Ne mogu da ćutim dok bežiš Alhemičaru prevelikog znanja Stani na trenutak,reci mi Razlog tvoga postojanja Reci dok nije kasno; Svanuće za tebe i za mene Reci da mi bude jasno Jer u neznanju sam svo ovo vreme; Tražiš li put lutajući svodom Među zvezdama kroz potoke plave Noću trciš li nebeskim hodom Tražeći … Настави са читањем “MESEC – Milan Gluščević”

Milan Gluščević

MESEC

Ne mogu da ćutim dok bežiš

Alhemičaru prevelikog znanja

Stani na trenutak,reci mi

Razlog tvoga postojanja


Reci dok nije kasno;

Svanuće za tebe i za mene

Reci da mi bude jasno

Jer u neznanju sam svo ovo vreme;


Tražiš li put lutajući svodom

Među zvezdama kroz potoke plave

Noću trciš li nebeskim hodom

Tražeći raskrsnice prave?


Al’ tvoje bore i dalje ćute

Tvoje oči tišinom odišu

Odlaziš bez reči,bez trunke nade

A zraci će tvoju senku da obrišu

(C) Milan Gluščević


KAD ME DEDA ČUVA – Lela Stojanović

KAD ME DEDA ČUVA Čuva mene često deda, ja bih reko radi reda. Nit me pita dal sam jeo, ako nisam dal bih hteo. U šetnju me on ne vodi, šetnja njemu baš ne godi. On da igra fudbal  neće, da ne zgazi divno cveće. Da ne zovem ja drugare, dok on drema da ne … Настави са читањем “KAD ME DEDA ČUVA – Lela Stojanović”

LelaS

KAD ME DEDA ČUVA

Čuva mene često deda,

ja bih reko radi reda.


Nit me pita dal sam jeo,

ako nisam dal bih hteo.


U šetnju me on ne vodi,

šetnja njemu baš ne godi.


On da igra fudbal  neće,

da ne zgazi divno cveće.


Da ne zovem ja drugare,

dok on drema da ne kvare.


I da trčim sve polako,

lupanje mu smeta jako.


Da muzika tiho svira,

jer glasna ga baš narvira.


I sve tako, sve po redu,

pazim više ja na dedu.

(C) Lela Stojanović

JER JA SAM PLEME – Miro Beribaka

JER JA SAM PLEME Ne, ja neću da igram, kako ti sviraš, sviraču kleti, krv si mi već prolio, možeš me i raspeti, ali ja neću da slušam, svirale tvoje zvuke, na njoj su tragovi koje ostavljaju, krvave ti ruke, niti mi trebaju tvoji, okovi sjajni s’ pozlatom, tvoj je čudesni sjaj, presuda pod mojim … Настави са читањем “JER JA SAM PLEME – Miro Beribaka”

Miro

JER JA SAM PLEME

Ne, ja neću da igram, kako ti sviraš, sviraču kleti,
krv si mi već prolio, možeš me i raspeti,
ali ja neću da slušam, svirale tvoje zvuke,
na njoj su tragovi koje ostavljaju, krvave ti ruke,
niti mi trebaju tvoji, okovi sjajni s’ pozlatom,
tvoj je čudesni sjaj, presuda pod mojim vratom.

Samo ti prijeti, vitlaj, sijeci krvavom mačetom,
raduj se bijesna nemani, da zavladaš svijetom,
dok stojim dignuta čela, ja te se ne bojim,
jaa tvoje poslednje, uboge dane brojim,
jer, jaa sam pleme, koje se uvijek diže iz pepela,
ja sam hrabrosti sjeme, ti mene ne možeš ubiti cijela.

Ja imam srca pedeset, za cijeloga tebe,
gledam te pravo u oči, ja znam što ne žalim sebe,
jer, jaa sam pleme, koje se uvijek radja iznova,
ja sam slobode sjeme, mora iz tvojih znojavih snova.

Još po jedno srce, imam za sluge tvoje,
što boje se imena moga, boje se sjenke moje,
moju zemlju i krv, omamljeni od tebe išću,
isplaženih jezika k’o paščad, uz koljena ti se stišču,
ja prezirem tvoje strvi, dok srce im dršće, izgara,
.da im daruješ moju zemlju. Čekaju krvava dara…

Na meni, slomićeš zube, jer ja sam orah Njegošev,
svakome od mojih sinova, srce je bodež Milošev,
časno ću protiv tebe i tvojih bijednih puzavaca,
ja sam na svojoj zemlji, na zemlji mojih otaca.

Svećena vinom i vodom iz kondira Kosovke djevojke,
svećena vrelim mlijekom, iz materine dojke,
ova zemlja je sveta, rijekama krvi svećena,
svećena kricima majki, suzama djece mivena,
ova zemlja je posvećena, čestitog kneza glavom.
Nije na prodaju svetinja, ovjenčana vječnom slavom.

Zato udri, ne žali, to moje su, ne tvoje grudi,
svakim tvojim udarcem, časnija zora mi rudi,
svakim tvojim udarcem, ti mene uzdižeš više,
a moje se besmrtno ime, sve većim slovima piše.

(C) Miro Beribaka

              Ljudska dela duse ogledala  Ne naucih nista od zivota Par zrnevlja iz gomile trine Blag sudija al stroga porota Ko pile se spetljah u kucine   Kao zvezde sto na nebu stoje I na zemlji ima pravda neka Samo pravdu prepoznati to je Dar od Boga a ne … Настави са читањем “”

 

 

miloradnikic08

 

 

 

 

 

Ljudska dela duse ogledala 

Ne naucih nista od zivota

Par zrnevlja iz gomile trine

Blag sudija al stroga porota

Ko pile se spetljah u kucine

 

Kao zvezde sto na nebu stoje

I na zemlji ima pravda neka

Samo pravdu prepoznati to je

Dar od Boga a ne od coveka

 

Covek ore al` dubinu rala

Ne odredi ruka u oraca

Ljudska dela – duse ogledala

     Sve  ostalo aloga i draca..

 

Milorad J. Nikic