ПЕСМА ГОДИНЕ за 2006. годину

 

SEZONA LOVA


Petlove kreste stoje u stroju
napupele broje promrzle tetive
jezik mi sasečen u pčelinjem roju
kad još ono nisam znala
 da`l ste meni žive

Sat je na vatru, to skazaljka nije,
ali leluja, čuje se šum nemuštog zova
Možda je guja i rosu u zdravlje pije
smeje se što je mala muka čovekova

Smešno joj je kad se žanje reč iz blata
pa poliže plamen bola, baršun, brokat
i u zlato obojeno fazanovo iz inata perje
smešno joj je sujeverje, što na kući imam vrata

Da `l ste žive da ulovim samu sebe
da bi njima lakše bilo i u nedra da vas
stavim je`r vas volim
i nahranim gomoljike što se cere smehom
što me dere dok ja pasem
šaku soli

I krape iz Skadra pričaju
 sa mnom u koferu mome
i to su reči, mada se ćute,
znaju da slome
i kao taliri zveče i vrede,
 vraćam se rode
poganog jezika je`r ste mi žive
i još mi nisu sva mrtva slova
Svaki je dremež sezona lova

(C) Svetlana Poljak

NE PITAJ – Svetlana Pollak

NE PITAJ   Izdahni moje ime kroz zube kao dim od cigarete i zamisli, samo zamisli kako ti glas putuje sa ivice tvoga sveta i stiže do mene kroz dašak vetra, tada baš sedeću ispod strehe, grickati nokte ili uvijati papilotne a onda zamisli kako ti odgovor šaljem i osmehe i kako moj glas zna … Настави са читањем “NE PITAJ – Svetlana Pollak”

NE PITAJ

 

Izdahni moje ime kroz zube kao dim od cigarete i

zamisli, samo zamisli kako ti glas putuje sa ivice

tvoga sveta i stiže do mene kroz dašak vetra,

tada baš sedeću ispod strehe, grickati nokte ili

uvijati papilotne a onda zamisli kako ti odgovor šaljem i

osmehe i kako moj glas zna gde je taj tvoj kraj sveta

ali me ne pitaj kako glas može da zna u kome

ćošku vasione sediš ako si na primer u Njujorku,

Teheranu ili u nekoj kineskoj palanci i zbog mene blediš;

i ne mogu da te razbude ni tebe ni tu zažarenu loptu od sećanja,

 ili se pitaš da li su negde manja,

ako si na Marsu možda utehu pronašao ipitaš
se sa nekim naprednim stvorom kakav te to grozni maler snašao,

ne huli na plimu ni oseku časti i

ne vraćaj ni smrti ni životu ono što nismo mogli spasti….

izdahni moje ime u vetar pa i ako
se budeš potucao po hridima kao utvara neka

ne pitaj kako se nestaje pa nastaje ponovo,

krvari i leti u ovo novo vreme jer tako to biva
među maglom skrojenim olupinama….

i onda ne pričaj i ne pitaj ni o vlagama ni o misterijama,

izopačen našom ljubavlju kao nekim romanom….

nepopravljivog, mislila sam,
karaktera a bili smo
samo Božija mera
za ljubav…

zato ne pitaj kako će glas znati

da li si u Indijani ili u pećini u Panami ili na

 nekom prijemu u Alabami ili

ako sediš u nekom ćošku u kafani u kraju i

pišeš ljubavno pismo nekoj dami,

koju bi slatko počupala za kosu,

ako si skliznuo na marginu života golu i bosu i

stota te razočarala sreća jer si preterao

goneći je kao june,

kad dašak vetra moje ime dune,…

zatalasa jasika,
žbunje zašapuće,
znas ono, klasika,
neko već čuće…

tad samo izdahni moje ime kao dim od cigarete i

zamisli kako ti glas putuje kroz planine leta
i zime ili neke tužne strune i ne
pitaj nikad kako uzdah izdah može da razume…

©  Svetlana Polak

Naša draga – Svetlana Pollak završila je roman rađen pod radnim naslovom ‚‚TUĐE ZRNO GRAŠKA‚‚ čije smo delove imali prilike da pročitamo upravo na ovim stranicama foruma ”POEZIJESCG” ; u završnoj varijanti roman izlazi pod naslovom ‚‚DOBROVOLJNI PAKAO‚‚ u izdanju izdavačke kuće ‚‚POETA‚‚ Biće predstavljen na sajmu knjiga koji se održava između 20. i 25. oktobra u Beogradu a sama knjiga … Настави са читањем “”

Naša draga – Svetlana Pollak završila je roman rađen pod radnim naslovom ‚‚TUĐE ZRNO GRAŠKA‚‚ čije smo delove imali prilike da pročitamo upravo na ovim stranicama foruma ”POEZIJESCG” ; u završnoj varijanti roman izlazi pod naslovom ‚‚DOBROVOLJNI PAKAO‚‚ u izdanju izdavačke kuće ‚‚POETA‚‚ Biće predstavljen na sajmu knjiga koji se održava između 20. i 25. oktobra u Beogradu a sama knjiga promovisana 24. oktobra (o ostalim detaljima usledice naknadna obavestenja)….

DEVET ŽIVOTA – Svetlana Poljak

Sprega satkana od umora Nedolicna, Nedovoljna, Nesuvisla U moja alava secanja Pustinjom jurim pokisla… Za mnom ostaju Naprstak, kruna i kljun Svalja, Kreljica i Ptica To su tek tri zivota… Bez linija na dlanu prestrojavam lica… Nude mi arijevske gladijatore, Crvenokose rimljanke, pero, mac perjanicu i sanke A ja gladna vasione… Ja ne bih ime, … Настави са читањем “DEVET ŽIVOTA – Svetlana Poljak”

Ceca

Sprega satkana od umora

Nedolicna, Nedovoljna, Nesuvisla

U moja alava secanja


Pustinjom jurim pokisla…


Za mnom ostaju

Naprstak, kruna i kljun

Svalja, Kreljica i Ptica

To su tek tri zivota…

Bez linija na dlanu prestrojavam lica…

Nude mi arijevske gladijatore,

Crvenokose rimljanke,

pero, mac perjanicu i sanke

A ja gladna vasione…


Ja ne bih ime, ne bih sudbine,

pa da me polome

prosecne brzine za male pare,


Ledeno je meni u nebeske jare…

Ni tebe ne bih

ako ce ruke da ostare

kao gluve kuce i samotna groblja

il’ zitista legla u klonulo pruce,

Necu vise male ruke

kao nesto sasvim licno

da ne mogu da zagrejem samu sebe

i u spokoj da umotam,


I zbog toga tebe jurim svih devet zivota…

PERIHEL – Svetlana Poljak

PERIHEL Zaprepašćene molitve Okivaju tvoje cevanice Znam ne bih smela Da ti okrenem ledja I pružim privid zaklona Čitam opelo za bacanje zrebija Osuda svačijeg ali ne svoga greha Sjašem i krenem sa troprsta vetra Da požurim flamingose u perihel ovoga dana Mnogo ti je pola pravde Malo greha za praštanja ———————- Svetlim pogled da … Настави са читањем “PERIHEL – Svetlana Poljak”

Ceca

PERIHEL


Zaprepašćene molitve

Okivaju tvoje cevanice

Znam ne bih smela

Da ti okrenem ledja

I pružim privid zaklona


Čitam opelo za bacanje zrebija

Osuda svačijeg ali ne svoga greha

Sjašem i krenem sa troprsta vetra


Da požurim flamingose

u perihel ovoga dana

Mnogo ti je pola pravde

Malo greha za praštanja

———————-

Svetlim pogled da dosanjam

Na nenačetoj vodi bičujem školjke

Znam, pamet ti kidiše na odgovore

Ali za njih ti treba još parče mene….

(C) Svetlana Poljak