Oduvek sam voleo
Kako lažeš
Kako tražiš iako ti
Ništa ne nedostaje.
Zato se zavali
Obustavi paljbu
Ovoga jutra.
A sutra, samo plač ,
Kao nejač
Nekog tamo drugog sveta
Tiho će da te voli.
Reci, zar ne zaboli
Kad si slab?
Добродошли!
Oduvek sam voleo Kako lažeš Kako tražiš iako ti Ništa ne nedostaje. Zato se zavali Obustavi paljbu Ovoga jutra. A sutra, samo plač , Kao nejač Nekog tamo drugog sveta Tiho će da te voli. Reci, zar ne zaboli Kad si slab?
Oduvek sam voleo
Kako lažeš
Kako tražiš iako ti
Ništa ne nedostaje.
Zato se zavali
Obustavi paljbu
Ovoga jutra.
A sutra, samo plač ,
Kao nejač
Nekog tamo drugog sveta
Tiho će da te voli.
Reci, zar ne zaboli
Kad si slab?
Бајка Питања је увек на претек; Црта по црта , к’о у некој причи … А ко не воли причу пред спавање? Причу пуну ожиљака… А и тај ожиљак даље смета; Негде тамо око лета… Или кад већ.. Мисао Кад прошета Од почетка Па до краја… Кад завриштиш од сазнања Опет прочитај причу : Да … Настави са читањем “Бајка – Милан Глушчевић”
Бајка
Питања је увек на претек;
Црта по црта , к’о у некој причи …
А ко не воли причу пред спавање?
Причу пуну ожиљака…
А и тај ожиљак даље смета;
Негде тамо око лета…
Или кад већ.. Мисао
Кад прошета
Од почетка
Па до краја…
Кад завриштиш од сазнања
Опет прочитај причу :
Да останем без даха
Nežno me dodirni Senkom svojih priča Ja znam da to su grimase Tvoga lica; A dok odlaziš sa ovih ulica Sve izgledaće kao Još jedna nedoumica.
Nežno me dodirni
Senkom svojih priča
Ja znam da to su grimase
Tvoga lica;
A dok odlaziš sa ovih ulica
Sve izgledaće kao
Još jedna nedoumica.
Ne plači, Jutro te sakriva. Odlazite gavrani!! Ovde mrak ne počiva. A mesec za tobom Plavu boju proliva…
Ne plači,
Jutro te sakriva.
Odlazite gavrani!!
Ovde mrak ne počiva.
A mesec za tobom
Plavu boju proliva…
U ponoć, To nije ljubav… To je prepreka; Kada oko sakriva tugu Od sveta daleka… I opet te čeka Onako , nespretna, Moleći za kap suze Izdaleka … A čak i noć je od Čoveka potekla.
U ponoć,
To nije ljubav… To je prepreka;
Kada oko sakriva tugu
Od sveta daleka…
I opet te čeka
Onako , nespretna,
Moleći za kap suze
Izdaleka …
A čak i noć je od
Čoveka potekla.
Sastavljen, pa pisao; ćutao, i brisao … Rekoh : Dovrši misao Dok ne izgubi smisao.
Sastavljen,
pa pisao;
ćutao, i brisao …
Rekoh : Dovrši misao
Dok ne izgubi smisao.
Par koraka Visokih ulica Dečija graja više crkvenih stolica … A uprkos svemu, Našli smo detinjstvo, Između ovih stranputica .
Par koraka
Visokih ulica
Dečija graja više crkvenih stolica …
A uprkos svemu,
Našli smo detinjstvo,
Između ovih stranputica .
Jos jednom, Pre nego sto zadjes Uputi osmeh Preko ovog horizonta Ja znam da pricane su Price zivota O toj zeni Jos ovaj put Ne reci ne Jer tvog osmeha Nikad nije dosta A ova terasa Tvoj pogled zeli Jos samo danas Tiho koracaj Po panorami ovoj Ostavi osmeh Nenamerno meni A ja cu te … Настави са читањем “Panorama – Milan Gluscevic”
Jos jednom,
Pre nego sto zadjes
Uputi osmeh
Preko ovog horizonta
Ja znam da pricane su
Price zivota
O toj zeni
Jos ovaj put
Ne reci ne
Jer tvog osmeha
Nikad nije dosta
A ova terasa
Tvoj pogled zeli
Jos samo danas
Tiho koracaj
Po panorami ovoj
Ostavi osmeh
Nenamerno meni
A ja cu te
Otpratiti tiho
Dok ovaj dan
Oprostaj zeli
Poslednji put, Drzim ti ruku; Rekoh ti da ne sanjas Jer ko jos veruje u snove? Ja jos verujem u tebe Samocu ostavi Na ovom putu Ostavi makar deo sebe Koji ne zelis Jer ko jos veruje u dugu? Poslednji put, Drzim te kraj sebe Obojena jeseni Mirises na tugu A sutra kad dan zacrveni … Настави са читањем “Verujem – Gluscevic Milan”
Poslednji put,
Drzim ti ruku;
Rekoh ti da ne sanjas
Jer ko jos veruje u snove?
Ja jos verujem u tebe
Samocu ostavi
Na ovom putu
Ostavi makar deo sebe
Koji ne zelis
Jer ko jos veruje u dugu?
Poslednji put,
Drzim te kraj sebe
Obojena jeseni
Mirises na tugu
A sutra kad dan zacrveni
Oces li i dalje verovati
Svom drugu?
Prihvati ovu promenu Kao znak koje ostavi nebo Nama koji gledamo gore, Napisano velikim slovom A u mojoj cutnji Nasla si zamenu Za slike tvoga tela, Uvijena besmrtnoscu Dodolskoga plesa; Svetlost je zanemela.
Prihvati ovu promenu
Kao znak koje ostavi nebo
Nama koji gledamo gore,
Napisano velikim slovom
A u mojoj cutnji
Nasla si zamenu
Za slike tvoga tela,
Uvijena besmrtnoscu
Dodolskoga plesa;
Svetlost je zanemela.