E baš ću da se inatim u inat svima. Obuću babine opanke, neka svi znaju da ih još ima. Opasaću tkanice oko pasa, najlepših duginih boja, obući ću belu, vezenu košulju i prsluk od srme i štrasa, i u inat svima zaigrati moravac i čačak, jer to je krv moja. Mogu ja biti i neko … Настави са читањем “INAT Lela Stojanović”
E baš ću da se inatim
u inat svima.
Obuću babine opanke,
neka svi znaju da ih još ima.
Opasaću tkanice oko pasa,
najlepših duginih boja,
obući ću belu, vezenu košulju
i prsluk od srme i štrasa,
i u inat svima
zaigrati moravac i čačak,
jer to je krv moja.
Mogu ja biti i neko drugi,
neko evropski, nema problema,
al najteže je biti svoj,
i ko da u nama budala drema,
jer mi smo čudo,
sa nama je igrati se lako,
brzo zaboravljamo ko smo,
odakle potičemo,
a to ne treba zaboravljati, tek tako.
E pa zato ću da se inatim,
u inat svima,
i ješću proju i sira
u centru grada,
i piti kozje mleko,
jer mi je dosadilo,
da glumim dok sam ovde,
kao da sam negde, tamo daleko.