Kako reći da sam zlo
cvetu mog života
koje me donelo na svetlo
duša moja,Božija lepota.
Rukama koje su me digle
ljubav za koju umirem,
O majko jutrima u kaputiću
obe ruke me držale i nosile,
a ja leptira gazim i život satirem.
Kako kad si mi život
zid od oluja,mir i uteha,
tvoja šnalica sunce moga osmeha
a ja mako kopam zao plot.
Svetice moja namučena
koliko si noći suza prolila
koliko jutara ustajala uplakana,
srce plače ali sam plamen zla.
LJubim ti smežurane ručice
što si me nosila mučenice
ljubim te napaćena majko,
sin ti seje zlo nadaleko.
Volim te cvete moga proleća
ti si srca večna sveća,
zato puštam majko suze
sin je blato ispod trule breze.
(Прочитано: 33 пута, 1 прочитано данас, Сви чланци прочитани: 692.537 пута)