Možda me sat nije probudio
Pa gledam nečije krupne oči
Možda ih sat nije probudio
Pa mi nerazumljivim jezikom
Krote sjećanja
A ja udvajam samoću
Nazdravljam za godine
U starim gradovima
Kad smo u džepnom izdanju
Čitali čak i Dostojevskog
I znali da violine nikada neće
Isplakati večernja vina
Možda me sat nije probudio
I smožden dan je zaplovio
Bez kormilara bez orjentira
Pa točim u vrč zalazećem suncu
Zrnevlju varki nazdravljam
Udvajam samoću
Sa obrisima njene slike
Čiste poput svete hostije
Možda me sat nije probudio
Pa udišem neprohode
Zauvijek zapletene
U moju misao
(Прочитано: 23 пута, 1 прочитано данас, Сви чланци прочитани: 692.057 пута)