koračam ti dugo iza mnogo jeseni čuješ li puste snjegove što zatrpavaju glas koraka u meni
dok snivaš gasim glase rimbauda tagore shakespearea na bijelom krajoliku srca gdje me nada izgovara
koračam ti dugo dahom lišća u daljini u dubini prekrivenoj uspavankom
drhtiš li još s pahuljama na usnama što tope se dok sipi rapsodija dok plačeš uoči svih svetih u hladnoj odaji zatrpanoj snjegovima i bestjelesnim glasovima ljudskim
Rođen u Slivnu (Metković) 1944. gdje sam završio osnovnu školu. Srednju i visoku završio u Sarajevu. Četrdeset godina radio u državnim organima. Poeziju objavljivao u mnogim jugoslovenskim, potom bosanskogercegovačkim, srbijanskim, bugarskim, slovenskim, hrvatskim i crnogorskim časopisima i zbornicima, kao i na Radio-Sarajevu i Radio-Kometi. Objavio dvije samostalne knjige (poezija i proza) 1999. i 2001. godine, te dvije zajedničke (poezija). Godine 2010. u Zagrebu dobio nagradu za književnost.
Види све чланке од Mirko Popović
