Sami smo tek krhkost
Razdvojenih duša
I val mi vapi iz pustog oka
Ostani. Zajedno ćemo
Sklopiti ruke na očevini
U Tajnom Srcu Zemlje
U glasu Žalosnih Vrba
Ostani
Ne umijem sama dati ime
Neubranom biserju i nepotrošenom
Vjetru na brijegu
Ne umijem sama
Potrošiti snove
Dođi
Rasut će me prolaznost
Dok oživljava slika Liberanove Glavice
Za koju su zašla sva zajednička sunca
I u šumi plačnoj ostale
Zaglavljene sve prosudbe
Barem plimni ostani val
Da hladnom rukom
Vrućicu mi na čelu
Ublažiš
Sklopljenim rukama do očevine
Tajnim Srcem Zemlje
Glasom Žalosnih Vrba
(Прочитано: 42 пута, 1 прочитано данас, Сви чланци прочитани: 688.266 пута)