Kao u svakoj mrtvoj bajci
tama utihne u krvi.
Onda On senku mojoj Majci,
zgazi bez reči poslednji i prvi;
I mrtvu tišinu praznih boca;
Kao na filmu da gori rola,
glavna glumica, Ona ujede mog Oca –
i posle magle digne se istina gola!
Ne želim više da išta želim;
Reklo bi dete povrh svega.
U grehu se raspadam i veselim,
nad trulim telima nje i njega.
(Прочитано: 80 пута, 1 прочитано данас, Сви чланци прочитани: 1.272.333 пута)