jutro me je otkrilo i šapnulo kasnimo počinje ništa poznat mi je taj scenario (gledam sebe na bini) podižem Diogenov fenjer svetlim u dan čekam njušim pričam svetlu čoveče – čoveče – čoveče monodrama bez kraja ali šta ću opsednutost ne pita gde je rasprostrto srce samo ispisuje hod junaka po njemu nikoga nema još … Настави са читањем ““Tražim čoveka” —Marina Adamović”
Rođena 1962. godine u Nišu. Studije francuskog jezika je započela na Filološkom fakultetu u Beogradu, ali je nastavila studije prava u rodnom gradu. Poeziju objavljuje u elektronskim i drugim časopisima i zajedničkim knjigama. Objavila je štampane zbirke pesama "Curriculum vitae", "Psihodelija minijature", "HAIKU", zbirka kratkih priča "Smrt prijatelja", kao i nekoliko elektronskih knjiga.
Članica je Društva književnika i književnih prevodilaca Niša , član i Udruženja pesnika Srbije i CG, Međunarodnog udruženja književnih stvaralaca i umjetnika ralaca i umjetnika "Nekazano", Humanitarne fondacije Humanost bez granica kao Posebna akcija Banka dobročinstva). Živi i stvara u Nišu.
Види све чланке од poetessa
Hvala, Omere! Pozdrav!!!