Bilo je divno leto kada se setih zime i one zadnje reči koja još uvek boli. Nije je nosio vetar, nije je prekrio mrak… Osetih oblake blede, pune grumenja soli. Dizali su mi pogled na ispisano ime. Misli sam skrivala vešto i gonila ih na leto, a stihovi su tekli sami- o begu, strepnji, o … Настави са читањем “San – Marina Adamović”
Rating: 10.00/10. From 1 vote.
Please wait…
Bilo je divno leto
kada se setih zime
i one zadnje reči
koja još uvek boli.
Nije je nosio vetar,
nije je prekrio mrak…
Osetih oblake blede,
pune grumenja soli.
Dizali su mi pogled na ispisano ime.
Misli sam skrivala vešto
i gonila ih na leto,
a stihovi su tekli sami-
o begu, strepnji, o tami.
Ugledah opet tebe i ono naše vreme:
sumorno ćutiš i žmuriš
posle još tmurnije priče…
zašto mi dušu kradeš
i vraćaš pakleno breme?
Rođena 1962. godine u Nišu. Studije francuskog jezika je započela na Filološkom fakultetu u Beogradu, ali je nastavila studije prava u rodnom gradu. Poeziju objavljuje u elektronskim i drugim časopisima i zajedničkim knjigama. Objavila je štampane zbirke pesama "Curriculum vitae" i "Psihodelija minijature" i nekoliko elektronskih knjiga kratkih priča, misli. Članica je Društva književnika i književnih prevodilaca Niša , član i Udruženja pesnika Srbije i CG, Međunarodnog udruženja književnih stvaralaca i umjetnika "Nekazano", Humanitarne fondacije Budi human-Aleksandar Šapić ( Banka Dobročinstva). Živi i stvara u Nišu.
Види све чланке од poetessa
4 мишљења на San – Marina Adamović
No votes yet.
Please wait...
Lepa pričica Marina, lepa, pa još i priroda kad umeša prste…mmmm odlično
Lepa pričica Marina, lepa, pa još i priroda kad umeša prste…mmmm odlično
A, ne ovo je bila pesma. Prica je duga, slacu deo po deo..
Počinje kao priča, priznaj
Priznajem , pola mi se prasta .. A prica je “ALTER EGO”; vec je tu deo..pozzz