Kako se zoveš? Tišina je vladala ulicom. Molim te, reci mi makar prvo slovo, setiću se. I dalje ni glasa. Ona je pokušavala na sve načine da privuče pažnju na svoju zainteresovanost. Muk je vladao prostorom širim od ulice. Znam da smo se nekada družile. Da li je to bila osnovna? Srednja? Fakultet? Ne bih rekla da je posao. Nikada nisam radila. Reci bilo šta. Setiću se po boji glasa. Ova je delovala previše utučena i nije se ni moglo očekivati da će bilo šta reći. Ne znam šta bih drugo. Odlazim. Napustiću te. Ako osetiš potrebu da me nađeš, samo dođi ovde i izgovori moje ime. Ti njega sigurno znaš? Odmah ću se pojaviti. Nije mogla sprečiti par suza da joj skliznu na ruku i potvrde kako je oduvek bila tužna usamljenica koja je, nepoznatim jezikom, samo sa hartijom razgovarala. Brzo posle toga, i nju bi spalila zbog nejasnog odgovora.
Погледајте и остале садржаје
Аутор: poetessa
Rođena 1962. godine u Nišu. Studije francuskog jezika je započela na Filološkom fakultetu u Beogradu, ali je nastavila studije prava u rodnom gradu. Poeziju objavljuje u elektronskim i drugim časopisima i zajedničkim knjigama. Objavila je štampane zbirke pesama "Curriculum vitae", "Psihodelija minijature", "HAIKU", zbirka kratkih priča "Smrt prijatelja", kao i nekoliko elektronskih knjiga. Članica je Društva književnika i književnih prevodilaca Niša , član i Udruženja pesnika Srbije i CG, Međunarodnog udruženja književnih stvaralaca i umjetnika ralaca i umjetnika "Nekazano", Humanitarne fondacije Humanost bez granica kao Posebna akcija Banka dobročinstva). Živi i stvara u Nišu. Види све чланке од poetessa