K’o kap znoja sa čela mi krene,
dotakne obraz, produži dalje,
misao bolna struji kroz vene,
naličje moje zlatne medalje.
Nije to strah, teskoba je neka,
životni vakum gužva mi misli,
da spoznam poriv prava čoveka,
sreću, koju smo mukom potisli.
Pojte sužnji pesme o slobodi,
nek’ poteče misao k’o reka,
da potone u najdubljoj vodi,
što ubija u meni čoveka.
Sa tri prsta nebo podupirem,
čovek biću i kada umirem.
autor
Jovica N. Đorđević
(Прочитано: 358 пута, 1 прочитано данас, Сви чланци прочитани: 1.270.030 пута)
Šta reći u superlativu a da to o tvojoj poeziji već nije rečeno, što kroz komentare, što kroz zvaničnu kritiku?
Jednostavno: Maestralno, a s obzirom na ovako zahtevnu formu i sam Drainac bi ti zahvalio.
Hvala uvaženi profesore. Lako je ići utabanim stazom. Svako dobro od srca.
Mislim utabanom.
Hvala poštovani. Srdačan pozdrav.
💙🍀🙏📖🙏🍀💙
Od srca uvaženi kolega!
Bog vam dobro dao.