Twit teraš Aleksandar Knežević

Nemoj da budeš toliko strog što moraš da znaš sa kime imaš dijalog, nikada te neće ostaviti samog, ko oko tebe obruč steže važno da si deo virtuelne mreže. U sred ovog elektronskog gliba biraj hoćeš li biti pauk ili riba. Budi dobar, samo se kezi danas je svako sa svakim na vezi. Sa đavolom … Настави са читањем “Twit teraš Aleksandar Knežević”

Nemoj da budeš toliko strog
što moraš da znaš sa kime imaš dijalog,
nikada te neće ostaviti samog,
ko oko tebe obruč steže
važno da si deo virtuelne mreže.

U sred ovog elektronskog gliba
biraj hoćeš li biti pauk ili riba.
Budi dobar, samo se kezi
danas je svako sa svakim na vezi.

Sa đavolom nemoj šegu da teraš
i on je postao tviteraš.
Sve vidi, sve čuje,
nove podvale ti lajkuje.
Ako hoćeš da se pomoliš Bogu
samo se registruj, budi aktivan na blogu.

Če Liberala Aleksandar Knežević

Malo se bune, malo su psovali, nadležni godišnja doba liberalizovali. Da li posle jeseni dolazi zima odluka se donosi na tenderima. Neće biti isto ništa “otvorili” smo tržišta, presudiće pogodnosti veće predstavništva ovde imaju ino leto i proleće. Smatra se bogomdana dokumentacija sunčanih dana, loše se piše ponudi kiše. Uslove neće moći da poture nerealno … Настави са читањем “Če Liberala Aleksandar Knežević”

Malo se bune, malo su psovali,
nadležni godišnja doba liberalizovali.
Da li posle jeseni dolazi zima
odluka se donosi na tenderima.

Neće biti isto ništa
“otvorili” smo tržišta,
presudiće pogodnosti veće
predstavništva ovde imaju
ino leto i proleće.

Smatra se bogomdana
dokumentacija sunčanih dana,
loše se piše ponudi kiše.
Uslove neće moći da poture
nerealno niske temperature.

*** Radenko Nastić

U mračni bezdan vlastitih strahova I želja što prepliću san i javu Vođen tajanstvom iskonskog zova Zalutah tražeći Nadu i Slavu. I ne znajući ko sam i šta sam, Vezan nepovratno za jedan oblik-nit Uobličavam stvarnosti lik Da prigušim jek:jesam,znači nisam. I svako blizu još dublje vodi U slepilo dana,izdajstvo noći I svaka nada tek … Настави са читањем “*** Radenko Nastić”

U mračni bezdan vlastitih strahova
I želja što prepliću san i javu
Vođen tajanstvom iskonskog zova
Zalutah tražeći Nadu i Slavu.

I ne znajući ko sam i šta sam,
Vezan nepovratno za jedan oblik-nit
Uobličavam stvarnosti lik
Da prigušim jek:jesam,znači nisam.

I svako blizu još dublje vodi
U slepilo dana,izdajstvo noći
I svaka nada tek sumnju rodi
Da istim putem moram proći.

Saznah samo teskobu prostora
Kad odraz vlastitog lika peče
Kao jasnost zvezda u letnje veče
Kao nemoć pred tajanstvom prizora.

Zbunjen bliskošću dolazeće smrti,
Malen pred sobom i pred nebom
Ko sam?Otkud hitam ? Kuda idem?
Vapim za Rečju kao za hlebom.

ODAKLE TI JA BOŽE – Nena Miljanović Daniluška

(Iz zbirke poema na ciganske teme DANILUŠKIN ROMANSERO)   Ne pitam te Devla  Odakle ti volike tvrde  džade Na sve četri strane od  beli svet   Pitam odakle ti ja vaki  ko katran Sa tabani tvrdi  i  mekano srce  Ko kajmak  na lebac topim se na sunce  Od sreću što greje a da ne platim … Настави са читањем “ODAKLE TI JA BOŽE – Nena Miljanović Daniluška”

(Iz zbirke poema na ciganske teme DANILUŠKIN ROMANSERO)

 

Ne pitam te Devla 

Odakle ti volike tvrde  džade

Na sve četri strane od  beli svet  

Pitam odakle ti ja vaki  ko katran

Sa tabani tvrdi  i  mekano srce 

Ko kajmak  na lebac topim se na sunce 

Od sreću što greje a da ne platim

Ljubim ti vurunu  cigansku bože

Na leđa je nosim di god da pođem

Sa put pod taban  

I pamet među  noge

Na kljuse bez potkovicu

I sa ženu  bez gaće

Sa deset deca u taljige bez točak

Ciču  od sreću i kad su bez ručak

U prazan koto tuču ko u doboš

Čuješ li kako dreču u pesmu 

“Cige- mige na taljige 

voziii devla 

cicvara -popara 

sipaaaj bože”

Ljubim i gladne u alava usta

Ala i volem 

Al mi je lepo

Fala ti Devla

Kad si me pravio nisi žalio

Ni ja na tebe nemam žalbu

Samo te pitam 

Di ti je pamet bila u glavu 

Kad si pravio drugi ljudi

Ovi  od drugu pamet i  farbu

Beli u lice i  prazni u srce

Ko rupa bez dno im stoji u prsa 

Di sam ti bio da me kidaš

Da svima daš po nokat mene

I crno pod nokat da im budne dosta

Pod sunce što vozi preko celo nebo

Taljige od radost  sa mene u njima 

Sa kljusad od dani potkovani sa sreću

Što me tandrču  po drum od život

Pa  sa moju ženu decu pravim

I sa nji pevam na deset usta

Na četri strane rasut ko pleva

Na vetar letim 

Sa gusku pod mišku 

I pevam te Devla 

Čuj kako pevam

Sa prazan stomak

U punu dušu
Čađav u lice

Beo u srce.

KAD ODE BRAT(posvećeno Luisu) Nena Miljanović Daniluška

  (Iz zbirke poema na ciganske teme DANILUŠKIN ROMANSERO)   U  moju dušu stoji crkva Bez ključ Bez bravu Sa zvona od jauk Sa zidovi od vetar  I patos od travu Sa tetku Bibiju za crkvenjaka          Sa lebac u ruke stoji na vrata  A vrata rupa na moje srce Luft mi u … Настави са читањем “KAD ODE BRAT(posvećeno Luisu) Nena Miljanović Daniluška”

 

(Iz zbirke poema na ciganske teme DANILUŠKIN ROMANSERO)

 

U  moju dušu stoji crkva

Bez ključ

Bez bravu

Sa zvona od jauk

Sa zidovi od vetar 

I patos od travu

Sa tetku Bibiju za crkvenjaka         

Sa lebac u ruke stoji na vrata 

A vrata rupa na moje srce

Luft mi u glavu i kletva na usta

 

Dabogda  Devla crko jutros

Kad si mi taki dušman na život

Kaki to kantar držiš u ruke

Ili tako od oko meriš

Šta da mi daješ a šta da uzmeš

Što si mi jutros uzeo brata

Ja imam jednog ti koloko oćeš

Gore na tvoje belo nebo

Džaba što imaš crno lice

Tamo  u ćošak ciganskog Raja

Ne mariš za našu nesretnu  sortu

Ne čuvaš svoju čađavu  decu

Što nisi poslo bar dva čuvara 

Andjele tvoje s garava krila

Brata da mi pazu  

Jutros kad je strado

 

Kako ću više da ti se molim

Kad  za nas imaš taku pravdu

Vidi Bibija plače na vrata

Od ovu crkvu u moju dušu

Dušu da ti jebem ciganski Bože 

Sa koji lebac  ću bratovoj deci

Sa koje reči pred  našu mater

Sa koju veru  da te još ima

 

 

Opraštaj Devla

Nemoj da  meriš to što te sujem

Ni ja ne merim što tako ćutiš

Sad kad za moga brata drečim

U ovu crkvu  u moju dušu

Sa zid od vetar

Sa prag od kamen

U oltar od moje cigansko srce

I sveće od moje nesretne oči

Sa zvono od moju pesmu i jauk

Sa Tvoje lice  u mome liku

Opraštaj Devla moju sovku

Ja tebi ne mogu moga brata

DVA BOGA -Nena Miljanović Daniluška

(Iz zbirke poema na ciganske teme DANILUŠKIN ROMANSERO)   U moju dušu sedu dva boga Crni da ga volim Beli da ga molim Na isto nebo sedu i ćutu Pravu se ludi Jedan sa drugog stoju u svađu Tesno im u nako veliko nebo Tesno im u moju voliku glavu Tesno i meni sa nji … Настави са читањем “DVA BOGA -Nena Miljanović Daniluška”

(Iz zbirke poema na ciganske teme DANILUŠKIN ROMANSERO)

 

U moju dušu sedu dva boga

Crni da ga volim

Beli da ga molim

Na isto nebo sedu i ćutu

Pravu se ludi

Jedan sa drugog stoju u svađu

Tesno im u nako veliko nebo

Tesno im u moju voliku glavu

Tesno i meni sa nji u srce

Ima da i teram ko oni mene

Od nebo do nebo mesto da tražu

Nigde da ne budnu svoj među svoji

Ko ja na ovu šarenu zemlju

Nigde da se smiru dok se ne miru

Dok jedan sa drugog ne budu jedan

Bez farbu na kožu

Ni crn ni beo

Ni Bog  ni čovek

Ni da ga volim ni da ga molim

U mene da se stvori

U glavu da mi budne

Da nema ime ni Bog ni Devla

U dušu da ga zovem  Velika Duša

Sa suzu u oko sa pesmu na usta

Sebi da se molim

Sebe da volim

Niti na nebo niti na zemlju

Negde između

Ciganin  i Čovek

 

U moju dušu ćutu dva Boga

I ja sa njima ćutim i plačem

Plačem 

CIGANKIN DUĆAN -Nena Miljanović Daniluška

(Iz zbirke poema na ciganske teme DANILUŠKIN ROMANSERO)   Aj Crni moj lepi U život te ljubim Ne gledaj me tako vruće ispod oko Munja mi u glavu Od tvoje oči Pišti mi u uši Ljulja se pod noge Kletva mi na  usta Duša u nosu Pod suknje mi dućan U dućan  kotlić  Proključo   … Настави са читањем “CIGANKIN DUĆAN -Nena Miljanović Daniluška”

(Iz zbirke poema na ciganske teme DANILUŠKIN ROMANSERO)

 

Aj

Crni moj lepi

U život te ljubim

Ne gledaj me tako vruće ispod oko

Munja mi u glavu

Od tvoje oči

Pišti mi u uši

Ljulja se pod noge

Kletva mi na  usta

Duša u nosu

Pod suknje mi dućan

U dućan  kotlić 

Proključo

 

Aj

Strašni  moj

Ala  zadrktim

Sedam me moji sukanja steže

Joj al mi je tesno

Šes  mi  drešiš   sa taj tvoj pogled

Sedma sama sa mene spada

Ko tamo na reku

U ono šiblje

Bluzu mi sa pogled  cepaš   sa prsi

Dva leba nadošla  pod njom ti pečem

Da ti presednu kad i zagrizeš

U gušu da ti stanu pa da se daviš

Ja da te usta na usta oživim

 

Aj

Dabogda da me noćas nema

Uz ženu igraš

U mene gledaš 

Uz vatru sviraš

U inat pevaš

Sa beli zubi srce mi jedeš

Ko sinoć pod šator šaren u polje

Kad si me raspeo

Kad si se zakleo

“Da umrem ako te ne uzmem

Neka me nema ako je ne teram”

 

Aj

Gledaj samo kako te gledam

Ti piješ vino

Ja pijem tebe

Meso mi drkti

Pamet mi vetri

Skloni se od nju

Ne mogu više

Sve ću joj zube

Svu ću joj kosu

I nokte u lice  

Krv mi je u oči

Ti mi pod kožu

Smrt mi  je u pamet

Pamet medju noge

Duša mi na usta

Usta na tebe

Igram se sa nož

Igraš se sa život

Lepi moj crni

Begaj dalje od nju

Bega mi  duša

Sa crni đavo

NEĆU,NE MOGU -Nena Miljanović Daniluška

(Iz zbirke poema na ciganske teme DANILUŠKIN ROMANSERO)   Neću da budem sa tebe više Nek mi se za vrat okrenu usta Ako ti sa nji viknem ime Neka prebijem obe noge Ako potrčim za tvoju senku Nek mi se osušu do lakat ruke Ako te sa nji zagrlim takog Neka mi pauk popije oči … Настави са читањем “NEĆU,NE MOGU -Nena Miljanović Daniluška”

(Iz zbirke poema na ciganske teme DANILUŠKIN ROMANSERO)

 

Neću da budem sa tebe više

Nek mi se za vrat okrenu usta
Ako ti sa nji viknem ime
Neka prebijem obe noge
Ako potrčim za tvoju senku
Nek mi se osušu do lakat ruke
Ako te sa nji zagrlim takog
Neka mi pauk popije oči
Ako te sa nji pogledam u oko
I neka crknem ko ker pod ambar
Ako bez tebe ne mogu od sutra

Taki si gori od guju šarku
Palacaš sa jezik oko moju pamet
Med ti u govor
U zubi otrov
Sa reči veran
Sa dela varaš
Za sitno se kuneš
Za krupno kriješ
Neću sa tebe ni vodu da pijem
Sa žednu dušu ima da umrem
Na mater moju crninu da mećem

Sa reč mi daješ srce iz prsi
I krv iz žile
I oba oka
Sa reč me raniš sa med i mleko
Mesec i zvezde skidaš sa nebo
Kuneš se da ćeš da ideš od kuću
Od ženu da begaš
I sa mene živiš
U neki čardak negde na nebo

Noćas sam gladna pokraj tvoju kuću
Kroz prozor gledam
Sa ženu sediš
Za astal je raniš sa beli lebac
Sa vino je pojiš
Sa oči je ljubiš
Na krevet vam jastuk sa vezen golub
Na moje srce mrtva lasta

Aj Devla
Devla
Uzmi mi život
Odma me Bože ubi na mesto
Kad mi je taki uzeo pamet
Sa njega neću
Bez njega ne mogu
Sa smrt me Devla spasi od mene

 

(*Devla- Bog)

NA SEDMO NEBO -Nena Miljanović Daniluška

(Iz zbirke poema na ciganske teme DANILUŠKIN ROMANSERO)   Noćas sam sa ruke dovatila zvezde Sedam sam skinula sa sedmo nebo Šes sam na prsa Sedmu na pupak Aj al su sjajne Aj al su vruće Na prsa mi žiške Na pupak vatra U glavu prazno Promaja duva U telo mi čela Pa bode sa žalac … Настави са читањем “NA SEDMO NEBO -Nena Miljanović Daniluška”

(Iz zbirke poema na ciganske teme DANILUŠKIN ROMANSERO)

 

Noćas sam sa ruke dovatila zvezde

Sedam sam skinula sa sedmo nebo

Šes sam na prsa

Sedmu na pupak

Aj al su sjajne

Aj al su vruće

Na prsa mi žiške

Na pupak vatra

U glavu prazno

Promaja duva

U telo mi čela

Pa bode sa žalac i med sipa

U ruke mi Mesec

Među noge Sunce

Pod mene zemlja

Pod njega ja

Sa dušu na nos

Sa usta na usta

Sa Njegovo lice ko lice Boga

Lep mi ko Devla  gore na nebo

 

 

Pred  zoru se mesec ugasio  i pao

Od moje čelo puko ko bostan

Sa crno nebo pobegle zvezde

Iz moje ruke pobegla sreća

Od vatru na prsi pepeo pod prsti

Pod pupak prazna i ladna raka

 

 

U jutro na istok crveno sunce

Krvavo od moja izgrižena usta

Sa zubi sam i grizla

Glas da ne pustim

Bog  da ne čuje kako  kunem:

 

 

Dabogda da srce u njega pukne

Ko mesec od moje ladno čelo

Sa  pepeo od mene u gušu da se davi

Sa lažljiva usta sa smrt da se ljubi

U moju glavu grob da mu bude

Od moje telo krst da mu pravim

Na krst da ga raspnem

Pod  sedmo nebo

Mrtva pod mrtvog

Živa da budnem
(*Devla  – Bog)

“Di” je ta Aleksandar Knežević

Dubina se povećala u tragu posle praznika izbegavamo vagu za kaznu sada pravimo špagu. Silueta nam baš ne blista zove se u pomoć nutricionista. Danas zeleno, sutra crveno, mesecima se jelo ishitreno, na dijetu se baci bleso previše se krkalo meso. Životinje zbog proslava njaču zato sada idemo na strunjaču, radimo sklekove i trbušnjake, to … Настави са читањем ““Di” je ta Aleksandar Knežević”

Dubina se povećala u tragu
posle praznika izbegavamo vagu
za kaznu sada pravimo špagu.
Silueta nam baš ne blista
zove se u pomoć nutricionista.

Danas zeleno, sutra crveno,
mesecima se jelo ishitreno,
na dijetu se baci bleso
previše se krkalo meso.

Životinje zbog proslava njaču
zato sada idemo na strunjaču,
radimo sklekove i trbušnjake,
to sleduje godine svake,
hasamo li isto, da smo na čisto.

Kategorija je postala teška
u klinču smo sa kilogramima
odraz u ogledalu se smeška,
izlaza iz situacije ima,
zima je, dan se ranije mrči,
svejedno, rešenje je da se trči.