(Iz zbirke poema na ciganske teme DANILUŠKIN ROMANSERO) U moju dušu stoji crkva Bez ključ Bez bravu Sa zvona od jauk Sa zidovi od vetar I patos od travu Sa tetku Bibiju za crkvenjaka Sa lebac u ruke stoji na vrata A vrata rupa na moje srce Luft mi u … Настави са читањем “KAD ODE BRAT(posvećeno Luisu) Nena Miljanović Daniluška”
(Iz zbirke poema na ciganske teme DANILUŠKIN ROMANSERO)
U moju dušu stoji crkva
Bez ključ
Bez bravu
Sa zvona od jauk
Sa zidovi od vetar
I patos od travu
Sa tetku Bibiju za crkvenjaka
Sa lebac u ruke stoji na vrata
A vrata rupa na moje srce
Luft mi u glavu i kletva na usta
Dabogda Devla crko jutros
Kad si mi taki dušman na život
Kaki to kantar držiš u ruke
Ili tako od oko meriš
Šta da mi daješ a šta da uzmeš
Što si mi jutros uzeo brata
Ja imam jednog ti koloko oćeš
Gore na tvoje belo nebo
Džaba što imaš crno lice
Tamo u ćošak ciganskog Raja
Ne mariš za našu nesretnu sortu
Ne čuvaš svoju čađavu decu
Što nisi poslo bar dva čuvara
Andjele tvoje s garava krila
Brata da mi pazu
Jutros kad je strado
Kako ću više da ti se molim
Kad za nas imaš taku pravdu
Vidi Bibija plače na vrata
Od ovu crkvu u moju dušu
Dušu da ti jebem ciganski Bože
Sa koji lebac ću bratovoj deci
Sa koje reči pred našu mater
Sa koju veru da te još ima
Opraštaj Devla
Nemoj da meriš to što te sujem
Ni ja ne merim što tako ćutiš
Sad kad za moga brata drečim
U ovu crkvu u moju dušu
Sa zid od vetar
Sa prag od kamen
U oltar od moje cigansko srce
I sveće od moje nesretne oči
Sa zvono od moju pesmu i jauk
Sa Tvoje lice u mome liku
Opraštaj Devla moju sovku
Ja tebi ne mogu moga brata