Добродошли!
Rana ti je Jednom Glagol živjeti ostavila Kao ametist I pokazala put: Ustraj Na predugoj i vječnoj Knjizi vremena, jednom će S ljepotom bivanja Nahrupiti bezbrižnost
Rana ti je
Jednom
Glagol živjeti ostavila
Kao ametist
I pokazala put:
Ustraj
Na predugoj i vječnoj
Knjizi vremena, jednom će
S ljepotom bivanja
Nahrupiti bezbrižnost
Zviždao je vjetar kroz pećinu A Zagledanî su mogli vidjeli Venerino Rumeno lice kao neizgubivu kaplju Stvoriteljeve ljubavi
Zviždao je vjetar kroz pećinu
A Zagledanî su mogli vidjeli Venerino
Rumeno lice kao neizgubivu kaplju
Stvoriteljeve ljubavi
Melodija je zaspala šute jarboli, otkopčajmo utihlo plavilo sredozemno nek’ pjesme doziva nek’ pjeva žednim usnama
Melodija je zaspala
šute jarboli, otkopčajmo
utihlo plavilo sredozemno
nek’ pjesme doziva
nek’ pjeva žednim usnama
Čuješ li, sestro Sve što jesmo uvijek smo Samo priučeni Od krhkosti naše Sve je stamenije A nešto ispisuje u nama Da je kroz nas protrčao život Kao da ne čuje kako Za riječima čeznemo Kao da ne čuje vode što noćas Strašnom govorljivošću grme Nitko ne urliče, to se glasaju puti To se … Настави са читањем “ŽUBOR NOĆNIH VODA – Mirko Popović”
Čuješ li, sestro
Sve što jesmo uvijek smo
Samo priučeni
Od krhkosti naše
Sve je stamenije
A nešto ispisuje u nama
Da je kroz nas protrčao život
Kao da ne čuje kako
Za riječima čeznemo
Kao da ne čuje vode što noćas
Strašnom govorljivošću grme
Nitko ne urliče, to se glasaju puti
To se u nama, brate, trijezne
Umorni putnici
U vodama koje ne razumijemo
Ali, sestro, zašto s nemirom
Umjesto sa snom
Galopiraju rijeke
Kao da se vraćaju svojim izvorima
Kao da kosti zemlje pucaju
I s kovitlacem zvjezdanim umirem
Ne umireš, brate (kamo ćeš
Ne otvaraj prozore), ne možeš
Osmisliti opsjenu iako
Strukturi harmonije ne izmiče
Ona je neisplakan zaborav, cvijet
Koji nitko ne može ubrati
Koji nas na ušću čeka
ELEGIJA Doticati Kromatično krilo lovora Tražiti otiske na mahovini Sunčanim kistom isprane fosile Ostarjela brda Pod kojima si me čekala Snivati Vreteno djevojačko Ekstazu u kojoj se prvi put Usna postidjela kao rumeni Val oplodnje Stajati Pod krovištima, pod toplim Kišnim kapima i gledati kako se Još pali svijeća u prozoru Iza kojeg si se … Настави са читањем “ELEGIJA – Mirko Popović”
ELEGIJA
Doticati
Kromatično krilo lovora
Tražiti otiske na mahovini
Sunčanim kistom isprane fosile
Ostarjela brda
Pod kojima si me čekala
Snivati
Vreteno djevojačko
Ekstazu u kojoj se prvi put
Usna postidjela kao rumeni
Val oplodnje
Stajati
Pod krovištima, pod toplim
Kišnim kapima i gledati kako se
Još pali svijeća u prozoru
Iza kojeg si se
Nadala
Pitati
Tko si ti
Na mom praznom dlanu
© Mirko Popović