Zviždao je vjetar kroz pećinu A Zagledanî su mogli vidjeli Venerino Rumeno lice kao neizgubivu kaplju Stvoriteljeve ljubavi I govorili kroz tri plamena smiješka Kroz tri pukotine kamene I tri suhozidine kroz koje su se provlačili Da je Venera samo zaspala U svojim crtežima Među pećinskim stalagmitima Nakon tinejdžerskih godina Nakon vjeridbe, nakon ljudske … Настави са читањем “ODTAMNJENJE, 2 – Mirko Popović”
No votes yet.
Please wait…
Zviždao je vjetar kroz pećinu A Zagledanî su mogli vidjeli Venerino Rumeno lice kao neizgubivu kaplju Stvoriteljeve ljubavi
I govorili kroz tri plamena smiješka Kroz tri pukotine kamene I tri suhozidine kroz koje su se provlačili Da je Venera samo zaspala U svojim crtežima Među pećinskim stalagmitima Nakon tinejdžerskih godina Nakon vjeridbe, nakon ljudske istine O vječnoj sreći
Odtamnjuje li doista glas njenog Zaručnika Smisao života, vjerujući Da ni nakon smrti ne prestaje Ljubav nebeska, ne pitaju Zagledanî I Zanesenî, jer glas Zaručnikov vječno drhti Povrh besputnih vrhova stijena I poput vjetra zviždi kroz pećinu
Kojom u vedre zimske dane silazim Kao što se silazi kroz doba Kroz žile modrog kamena Kroz stijene nad Sredozemljem I slušam ljudsku istinu urezanu U crteže u vrletima da ništa Što je rođeno ne može umrijeti
Rođen u Slivnu (Metković) 1944. gdje sam završio osnovnu školu. Srednju i visoku završio u Sarajevu. Četrdeset godina radio u državnim organima. Poeziju objavljivao u mnogim jugoslovenskim, potom bosanskogercegovačkim, srbijanskim, bugarskim, slovenskim, hrvatskim i crnogorskim časopisima i zbornicima, kao i na Radio-Sarajevu i Radio-Kometi. Objavio dvije samostalne knjige (poezija i proza) 1999. i 2001. godine, te dvije zajedničke (poezija). Godine 2010. u Zagrebu dobio nagradu za književnost.
Види све чланке од Mirko Popović
