Žezlo – Željko Perović

Ovu sam pjesmu napisao dok sam mladovao. Ljubav se ponekad poigra sa nama, kao nenadan vjetar što cvjetak od stabljike otrgne i odnese na drugu stranu livade. Ja sam svoj cvjetak u stihovima sačuvao i kad poželim ljepotom dušu da obradujem krenem u suprotnom pravcu Žezlo da na trenutak dotaknem! Nepromišljna odluka je greška uvijek drugom od koristi!                                                                                    Jedino ljubav može da razboli i kao najbolji lijek da ozdravi!  © ŽeSP

ŽEZLO

Polagano idem u suprotnom pravcu
Načinih pokret isto ko da hoću
Podići žezlo što osta od tebe
Al bolje je tako nek u sjenci vene

Tragovi su moji u blatu ostali
Zavejana mašta već polako blijedi
A kad kiše padnu i jesen ozlati
Umoran i sjetan ja ću te čekati

Nemogu te naći a možda je i bolje
Iz prošlih vremena sačuvati slike
Osjećaj je ljepši kada niko ne zna
Kom pripade i bez žezla čedna!

© ŽeSP

Visits: 135
Today: 1
Total: 1266360

Zimski Snježni dani – Željko Perović

Prvi zimski i snježni dani u mene promjene unesu, tijelo mi pahuljama raznježe i obraduju, na djetinjstvo podsjete i srce raskucaju, da u zagrljaju toplinu potražim, sa ljubavi da se grijem! Lijepotno je čekati zimu koja će po nama prosipati ukrasne pahulje, putevima stopala ocrtati i poglede raznježiti  kroz okna bjelinom prošarana!
Ko zna u srcu vatru da rasplamsa, u rukama drži ključeve od raja!  © ŽeSP

ZIMSKI  SNJEŽNI  DANI

Zimski dugi i snježni dani
Pahuljama nanizani đerdani
Trebaju rame i sjećanje
Na zlatne jesenje boje
Da glasima plam rasplamsaju
Iz kolibe stud protjeraju

Zimski dugi i snježni dani
Rasuti behari prijatelji znani
Trebaju poljubce sočne
Da ožive riječi zavejane
Hukom na oknu srce nacrtaju
I poglede na bjelinu sviknu

Zimski dugi i snjezni dani
Prerušeni uklizani huligani
Trebaju oprez na grešan korak
Sočnu psovku jauk gorak
Na leđima let bez kape dug
Mlad kikot starosti rug

Zimski dugi i snježni dani
Lepršavi gosti odabrani
Trebaju ljubav pravu
Koja će riječ svaku
U mirisan cvjetak obojiti
Pričom dočarati ljepotna zelena
I cvjetna polja!

© ŽeSP

Visits: 143
Today: 0
Total: 1266360

Ljubav prava – Željko Perović

Ljubav se u tjelo rađanjem ugnjezdi iz godine u godinu uvećava i širi, u svakom je djelu tijela ima. Ljubav prava ima ljepotu svoju i zna ljubav umnoženo uzvratiti. Ljubav prava ima najljepšu dušu i tijelo, ona sebi ljubav odabere da dva puta u jedan ljepši spoje.
Ljubavne pjesme su ukročene istine i dragi gosti srca iznjedrice! © ŽeSP

LJUBAV PRAVA

Kada se ljubav pravu iskreno grli i
Voli
Misli se na pola puta sretnu i
Zastanu
Jedna drugoj strasne riječi uzvikne i
Svine
U naručje da podijele radosti srca i
Poljubca
Duge čežnje u jednu želju sliju i
Dosanjaju
Započetu idilu na javi neostvarenu i
Milu
To je ljubav prava jedna i
Jedina
Od hiljade odabrana!

© ŽeSP

 

Visits: 446
Today: 0
Total: 1266360

Zubata česma – Željko Perović

 

ZUBATA  ČESMA

Uvjek postoji nešto kroz šta čovjek mora da prođe, onda ga se odrekne, ili još čvršće stegne, prigrli ili odbaci. Sud pojedinca za krivicu nekog sličnom njemu kazna gotovo nikakva, ali kada masa sudi i osudi, tada grešnik za stidom nema hrabrosti. Okreće se i priklanja da i ne zna kome, jer odbačenom šta drugo preostaje. Druženje moje sa odbačenim odavno je zaledilo vrijeme, od pitomine santa leda posta, rijetko da mu imena se sjetim!
Na zaravnak poviš Varošine kao hrabra vojska ispela se grupa doseljenika, pa umjesto logora odlučila da grade svoje kuće, male, tople, ali do puta i sa velikim dvorištima. Takva ti je sirotinja, ona bi uzela i pola velike njive, samo da se u društvu imanjem pohvali.
Naselje se ubrzano množilo, jutrom rađalo i kao trudna žena svakim danom širilo. Sa večeri, kada se na vidilu zvjezde kradom počenu rojiti, umorni, znojni i blatnjavi, ali sigurna koraka, graditelji su silazili sa drvenih skela i po običaju okupljali se ispred javne česme. Tu su na kratko zastali, po koju riječ razmjenili, jedni se drugima pohvalili i savjet od iskusnijih zatražili i dobili. Vremena za duga naklapanja nije bilo, trebalo se oprati, malter sa lica i ruka ukloniti i sutra jutrom u fabriku na posao poraniti.
Stojeći na čistini ni od čega zaklonjeni, za čas su znojni bili osušeni zalutalim vjetrom koji se nezadrživo sa okolnih brda spuštao na počinak sve do Varošine.
– Nego, vrijeme nam je ljudi kućama kretati, baš smo se dobro ispričali, ja sad idem do česme da se umijem, da prljavštinu sa čista obraza skinem, reče gorštak uz glasan smjeh, koji se kao nepozvan gost uvukao u obližnje kuče, budeći već upola usnulu djecu. Potom živahno odskoći u stranu, udari se petom u stražnjicu i krenu duž drvenih šupa, koracima otetim od umora. Stigavši do zadnjih u nizu plavo obojeni vrata, na trenutak zastade, iskorači u stranu i zajedno sa svojom sjenom nestade u polutmini škrte rasvjete, koja se  sa obližnjih prozora stidom izvlačila.
Nedaleko na samo par koraka nalazilo se od vojničkog šatora zaklonjeno njesto i od vjetra i pogleda slučajnih prolaznika. Ovdje su mogli da se razgoliće, prije nego što krenu  zubatmioj česmi stazom od lomjenog kamena.
U daske iznad glava neko je zaukucao dugačke eksere, na koje su kačili svoju poskidanu garderobu, a ispod u zemlji žutoj ilovači bile su ukopane stare i više polupane cigle, ispred kojih su skidali svoje zaprljane cokule.
Uz isprekidana dobacivanja i kratke odgovore i ostali su počeli prilaziti, sporim koracima i sa podignutim rukama, u hodu skidajući bijele vunene džempere i podkošulje na više mjesta prokidane, a poneko i kapu sa glave. Na trenutak su zastali i poskidali blatnjave vojne cokule, a neko radničke teške cipeletine. Kao po komandi počeli su zavrtati široke nogavice preko mišičavih butina. Do pola razgoličeni i zbijeni u grupi čekali su da se neko prvi osmjeli da krene prema zubatoj česmi. Čak su uskomešani ustuknuli i korak u nazad, stidljivo gledajući prema bosonogom ljudeskari, koji je stajao ispred sa pogledom u daljinu odlutalim. Dali od straha studene vode, ili stida od neprijatnog zadirkivanja i podrugljivih podsmjeha, ostali su da čekaju iza njegovih leđa. A on koščat žilavko, visok, širokih ramena i maljavih prsa, ne pomjerajući stopala zakrenu glavu pa ih sve odmjeri oštrim pogledom, te odlučno krenu prema kapljavoj česmi. Prilazio je sa oprezom i velikim strahopoštovanjem, kao da zube ima. Polagano korak i kap. Na trenutak zastade, podiže glavu visoko prema nebu, prekrsti se i pomoli Bogu. Stigavši do česme, ponovo zastade, povi se u leđima, isturi glavu, sastavi široke dlanove i poče se pljuskati hladnom vodom i po licu i po prsima. Od ledene vode i hladnoga vjetra poskakivao je sa jedne na drugu nogu, kao da se igrom vjetru inatio, a ustima punim vode mumljanjem se ledenoj vodi rugao. Na kraju se ispravi, nekoliko puta mahnu i glavom i ramenima da stresa sa tijela zaostale kapi vode, sastavljene dlanove i gurnu ispod česme. Sačeka da voda prelije preko prstiju, naglo se okrenu i pljuskom poprska grupu iza njegovih leđa.
– Ojhaaa šta ste se prepali, voda ne ujeda, nema ona zube haaaaaa.
– Ko je sad na redu? Grlato kao vuk predvodnik povika i hrabro potrča do svog peškira i odjeće, gurajući laktovima sve oko sebe!
Ohrabreni njegovom hrabristi jedan po jedan počeli su smjelije česmi prilaziti, da se izinate i sebi i drugima što bulje i čekaju da neko od straha odustane, da se narugaju i sebe za hrabrost nagrade. Čisti i drhtavi, ali hrabri i oni se vrisakom strahu narugaše i od studi ubrzaše korake da na sebe poskidano rublje navuku i kao djeca u grupi potrčaše do barake, svi na jedna vrata.
Kada oči hrabrost prigrle, a tijelo se osmjeli i krene, kukavičluk od sramote mora iz njega kao nezvan gost pobjeći!

Odlomak iz romana “Varošima”.  © ŽeSP

Visits: 817
Today: 0
Total: 1266360

Moje misli – Željko Perović

 

MOJE MISLI

1
DUGOVI
Dugovi su vijugavi putevi koji tijelo do cilja umnoženim koracima smore ! © ŽeSP
2
ISTINA
Istina je bodljikava kupina, nekome slatka, a nekome bolna! © ŽeSP
3
TIŠINA
Tišina je saveznik bolne duše i sigurno gnijezdo za riječi molitvom izgovorene! ©ŽeSP
4
DOBAR ČOVJEK
U dobrog se čovjeka lako razočarati. Dobar je čovjek druge navikao da čini dobra djela i prvi put kad to ne uradi on se neće dobrim čovjekom zvati! ©ŽeSP
5
IZGOVORENE RIJEČI
Izgovorene riječi su kao djeca, nekad poslušna, a nekada nestašlukom štetu načine! © ŽeSP
SLATKORJEČIVI LJUDI
Slatkoriječivi ljudi su krediti sa visokim kamatama! ©ŽeSP
7
VRIJEME I ČOVJEK
Vrijeme svoje promjene najavi da se čovjek pripremi u koštac uhvati, a čovjek je nepredvidiva ponašanja kad te povrijedi kao riba iz mokre ruke isklizne, u masi nestane!  © ŽeSP

8
MISLI
Kada je čovjek okružen mislima koje ne želi sa drugima da dijeli, one mu vremenom postaju briga i nepremostiv teret! © ŽeSP
9
LJUDI
Ljude treba prihvatiti onakve kakvi jesu i ne tražiti ono što ne mogu dati! © ŽeSP
10
RĐAV ČOVJEK
Rdav se čovjek u dobrog neće promijeniti, ali se zato kao zaraza prenisi i širi! © ŽeSP

Visits: 477
Today: 0
Total: 1266360

Kameni ljudi – Željko Perović

Ljubav se u tjelo rađanjem ugnjezdi, iz godine u godinu uvećava i širi, u svako je djelu tijela ima. Ljubav prava ima ljepotu svoju i zna ljubav za ljubavi uzvrati bez koje ljubav ne postoji. Ljubav prava ima najljepšu dušu i tijelo, ona sebi ljubav odabere, da se vole i dva puta u jedan ljepši spoje!
Kada bi se polomljeno moglo sastavljati, greške bi se u prah pretvarale! © ŽeSP

KAMENI LJUDI

Ipak ja htjedoh shvatiti tebe
Možda ni sada ja neznam te pute
Kuda bi čovjek trebo da krene
Da vidi da čuje te kamene ljude

Tražiti nešto to teško i nije
Kad ono što tražiš ne okrene leđa
Vidim te tamo u pijesku se igraš
U zavjesi magle nekud se šetaš

Nemoć me bije a glas mi se gubi
Lebdim nad svodom našega htjenja
Pogledah preko a kamen se ruši
I pijesak je nesto a tebe nema!

© ŽeSP

Visits: 369
Today: 0
Total: 1266360

Pokidane veze – Željko Perović

Ovo je pjesma iz niza mojih mladalačkih bisera, pjesma koja je meni posebno draga jer me podsjeća u ono vrijeme na ljubav daleku, ljubav preko dvije rijeke! Nisu svi ljudi istih razmišljanja, istih prohtjeva, istih nadanja, a da jesu svijet bi postao poprište prepirke i nezadovoljstva. Ima ljudi koji su protkani nitima ljubavi i sreće, koji ljubav kroz život kao ličnu kartu nose, da radost i veselje na ljude prenesu, kao vjetar mirise cveća zelenim poljem!
Nije sreća ako nema osmjeha na licu!  © ŽeSP

POKIDAE  VEZE

Jedna rijeka dva imena nosi
A žubori strasno možda i prkosi
Sanjaru na keju što krije ga tama
Nisam tamo a ti si mi sama
Ljubavi moja šta će biti sa nama

Gledam Miljacku a žubori Sava
Lebdim noću od grada do grada
A kad čeznem tvoju sliku ljubim
Mislim ona uzvratiti može

O pogledi sjetni iz te tvrde lože
Čamite i blijedi vi budite dane
Evo i zima se hladna sprema
Nadanje moje što te ovde nema!

© ŽeSP

Visits: 317
Today: 0
Total: 1266360

Žal – Željko Perović

Kad je čovjek jak na njega se ništa ne prima, ni bol, ni ožiljci, ali starenje ne pita, strpljivo čeka da bore raspe po licu.
Naiđe period kada se u srcu bol skupi i tijelom razlije, da oči samo tamu vide, a sa usnana otrgne se jauk da vječnost zagluši.
Rastanci od voljene ljubavi za cjeli život kao ožiljci u tijelu ostaju.
Kad zažmirim ne putujem, odlazim na stanicu ostavljenih i čekam da nekome zasmetam, da me gurne da posrnem da od pada bolom bol savladam!  © ŽeSP

ŽAL

Tek sad svatih
Kako srce voli
Kada voli
Lažu da ih boli

Srce samo tada
Okrilati

Raspečati suze
Zgužvane u šaci
Iznjedri i svine
Kao djete majci!

© ŽeSP

Visits: 310
Today: 0
Total: 1266360

Žezlo – Željko Perović

Ovu sam pjesmu napisao dok sam mladovao. Ljubav se ponekad poigra sa nama, kao nenadan vjetar što cvjetak od stabljike otrgne i odnese na drugu stranu livade. Ja sam svoj cvjetak u stihovima sačuvao i kad poželim ljepotom dušu da obradujem krenem u suprotnom pravcu Žezlo da na trenutak dotaknem! Nepromišljna odluka je greška uvijek drugom od koristi!
Jedino ljubav može da razboli i kao najbolji lijek da ozdravi! © ŽeSP

ŽEZLO

Polagano idem u suprotnom pravcu
Načinih pokret isto ko da hoću
Podići žezlo što osta od tebe
Al bolje je tako nek u sjenci vene

Tragovi su  moji ostali u pijesku
Zavejana mašta već polako ledi
A kad kiše padnu i proljeće dođe
Umoran i sjetan ja ću biti ovdje

Nemogu do tebe a možda je i bolje
Sačuvati slike stihom skrivene
Osjećaj je ljepši kada niko ne zna
Kom pripade i bez žezla čedna!

© ŽeSP

Visits: 292
Today: 0
Total: 1266360

Rat miru – Željko Perović

Nije hrabrost a ni humor slabijeg smijehom poniziti i na glavu “rozu mu kapu” staviti! Ove sam stihove pisao u teškim uslovima ratnog dešavanja, u gradu mog rođenja. U tom sam gradu nekad provodio najljepše dane života, a onda se preko noći sve promijenilo. Svjetle se boje tamom zatamnile, promjenili se i ljude i slike moga grada.
U pjesmi riječ zvjer poredim sa automobilom koji se koristi noću , bez osvjetljenja, u gradu bez rasvjete, da brzom vožnjom kao bjesnilom unese još veći strah i nesigurnost u ljude kojise se u kućama Bogu za mir mole!
Svoje boli, teškoće i želje, čovjek u molitvi sa tišinom djeli, da vrata duše otvori i nadu za bolje sutra unjedri! © ŽeSP

RAT MIRU

U raskošnom sjaju uličnih svjvetiljki
Grad se bestidno kupa
Sa pločnika košmar u zidine se strpa
A tajac na tren avet probudi
Što bjesna iskoči iz brloga svoga
I poput ranjene zveri zviždukom projuri
A zvona budna ponovo prevaru slute

Kroz odškrinuta vrata prošlosti davne
Zaleđena umovi ulaze da stvarnost kazne
Rukama prijete svjetlima koja se gase
Izlazite napolje napolje iz stana
Država se ruši kida kanađana i slama
A zvona budna ponovo prevaru slute

Tišina hulija ko krvnik za gušu steže
Pogledom pratim otrgnute sjene
Što bezglavo jure al pune sreće
Mjesecu kliču i kroz zube reže
A zvona budna ponovo prevaru slute

Zatamni tmino i zavjeso da  okrenem glavu
Od ljudi što u miru za mir marširaju
Udobnosti svojoj rat prizivaju
I sve srpstvo četništvom nazivaju
A zvona budna ponovo prevaru slute!

© ŽeSP

Visits: 286
Today: 0
Total: 1266360

Zimski snježni dani – Željko Perović

Prvi zimski i snježni dani u mene promjene unesu, tijelo mi pahuljama raznježe i obraduju, na djetinjstvo podsjete i srce raskucaju, da u zagrljaju toplinu potražim, sa ljubavi da se grijem. Lijepo je čekati zimu koja će po nama prosipati ukrasne pahulje, putevima stopala ocrtati i raznježiti poglede kroz okna bjelinom prošarana!
Ko zna u srcu vatru da rasplamsa, u rukama nosi ključeve od raja! © ŽeSP

ZIMSKI SNJEŽNI DANI

Zimski dugi i snježni dani
Trebaju rame i sjećanje
Na zlatne jesenje boje
Da misli toplinom osvježe
Hladnoću da ugriju

Zimski dugi i snježni dani
Trebaju poljubce sočne
Da srca ohrabre
Nježnim dodirima raskucaju
I poglede na bjelinu sviknu

Zimski dugi i snježni dani
Trebaju ljubav pravu
Koja će riječ svaku
U cvjetak obojiti
I pričom dočarati
Ljepotna zelena i cvjetna polja!

© ŽeSP

Visits: 481
Today: 0
Total: 1266360

Mećava – Željko Perović

Maske če pasti kada laž crvenilom lice oboji.  Pjesma sam pisao u vremenu moje rane mladosti, dok sam slušao starije od sebe i  njihove bolne ljubavne priče, shvatio sam da oni koji traže u ljubavi istinu često završe u ljubavnoj mećavi!
Istina je bodljikava kupina, nekome slatka, a nekome bolna!  © ŽeSP

M E Ć A V A

Koračam po ledu istine tvoje
Oko mene rulja povici parole
Mi nećemo dalje ovdje nam je bolje
Makar pili čaja iz ledene šolje

Kočijašu za me upregni saone
Kad konji pojure nek praporci zazvone
Vozit ćeš me tamo amo snjeg se topi
Ja ti nudim piće ako želiš popi

Ajd sad kreni popusti dizgine
Nek projure brda i doline
Šibni jače pa oni su stali
Vidiš da smo na okuci sami

Krš se začu pomjeri se stjena
Sve crveno bijelo vieše nema
Nek i dalje piju čaj iz šolje
Svima njima bit će tako bolje!

© ŽeSP

Visits: 340
Today: 0
Total: 1266360

Moj prijatelj Lisko – Željko Perović

Ovu sam pjesma pisao sa posebnom ljubavi, ljubavi koja se osjeti druženjem sa kućnim ljubimcem. To je ljubav koja srce raskuca sedam puta brže od svih ostalih ljubavi. Ovim stihovima Lisko se nastavio igrati sa lisovima knjige kao što se igrao sa opalim žutim jesenjim lišćem. Meni kao čovjeku i piscu ove pjesme teško je koristiti bilo koju drugu riječ osim moj ljubimac. Lisko je rađanjem unjeo ljubav u naš dom, a šeretskim pogledom ulicama grada plijenio je sve oko sebe!
Ko zna da voli on nosi ljubav u sebi i ljepotu vidi u svemu oko sebe! ©ŽeSP

MOJ PRIJATELJ LISKO

Moje sunce
Nebom se pokrilo
Veliko srce
U sićušno se tijelo
Ugnjezdilo

Za jednu godinu sedam godina je
DAO

Vragolasto gleda
Samo što ne pita
Zašto si suze
Umjesto mene
Pozvao

Za jednu godinu sedam godina je
DAO

Sada znam
Što znao nisam
Za ljubav moju
Ljubav je umnoženu
Vraćao

Za jednu godinu sedam godina je
DAO

I eto spusti se tuga
Da plačem za druga
A nikada dosta
I uvijek je malo
Kada bi moglo
Lisko

I ja bih sedam godina za tvoju godinu
DAO!

© ŽeSP

Visits: 531
Today: 0
Total: 1266360

Mir i tišina – Željko Perović

Kada sam pisao ovu pjesmu iz mene su sjećanja riječima na papir iskakala. Slovima sam od mladosti nit povukao i nastavio stihovima sve do starosti i klupe u parku. A vrijeme ne čeka, kao potok žuborom žubori, iz šumskog se izvora razlije i ravnicom nastavi da vijuga, u rukavcu zastane i produži tiho koritom u neznano.
Kada bi oči govoriti znale čovjek bi se umivao sretnim mislima i budio sa bezbrižnim snovima! © ŽeSP

MIR I TIŠINA

Često se desi da umoran sjednem
Na klupu u parku poj ptica da oslušnem
A vjetar hladan i jesen hladna
Zubata od prošlosti kazna
Šiba mi lice i ratuje sa tijelom
I srcem mojim

U meni sve zamrlo
Hladilo okovalo tijelo
A pogled kao da noge ima
Stidan od sretanja u stranu bježi
Da me neko ne prepozna
Da me ne tješi

Nekada sam u prolazu
Baš na ovom mjestu
Krajičkom oka gledao u kose bijele
I šešire do pola glave upale
Što bradom i rukama drhtnim
Štap čuvaju

Evo i vrijeme je promijenilo boje
Na granama lišće požutilo je
Kao slike u albumu prošlosti moje
Ili se nebo nije umilo
Ili su krive naočale suzne

O Bože dali sam vrata zatvorio
Ili se hladna uselila vjetrina
Umjesto mene utoplila
Mir i tišina!

© ŽeSP

© Željko PerovićMIR I TIŠINAMIR I TIŠINAMIR I TIŠINAMIR I TIŠINA

 

 

Visits: 2976
Today: 209
Total: 1266360