kad zovne te glas bez imena da sebe u sjećanju ostaviš na praznoj klupi sa zavežljajem svojega života odšuti praznu kuću ključeve joj raznesene burom i očima jastrebova
ne okreći se za progonstvom i usudom što još jednom izvanvremeno sretnu zvijezdu ljuljaju nad kolijevkom što njiše se kroz mladost jasenova
Rođen u Slivnu (Metković) 1944. gdje sam završio osnovnu školu. Srednju i visoku završio u Sarajevu. Četrdeset godina radio u državnim organima. Poeziju objavljivao u mnogim jugoslovenskim, potom bosanskogercegovačkim, srbijanskim, bugarskim, slovenskim, hrvatskim i crnogorskim časopisima i zbornicima, kao i na Radio-Sarajevu i Radio-Kometi. Objavio dvije samostalne knjige (poezija i proza) 1999. i 2001. godine, te dvije zajedničke (poezija). Godine 2010. u Zagrebu dobio nagradu za književnost.
Види све чланке од Mirko Popović
