Аутор: Mirko Popović
Rođen u Slivnu (Metković) 1944. gdje sam završio osnovnu školu. Srednju i visoku završio u Sarajevu. Četrdeset godina radio u državnim organima. Poeziju objavljivao u mnogim jugoslovenskim, potom bosanskogercegovačkim, srbijanskim, bugarskim, slovenskim, hrvatskim i crnogorskim časopisima i zbornicima, kao i na Radio-Sarajevu i Radio-Kometi. Objavio dvije samostalne knjige (poezija i proza) 1999. i 2001. godine, te dvije zajedničke (poezija). Godine 2010. u Zagrebu dobio nagradu za književnost.
UNUTARNJE OGLEDALO – M. Popović
otvaraš knjigu
s tamom toneš u rasute
boje zemlje
u tebi je dušni dan
bezlična vječnost
s kojom u dodiru
raspukne nar iza kuće
NEGDJE BI – M. Popović
negdje bi tvoji puti
zrcalom jutra, lijenim
buđenjem voda.
negdje bi niz platno dana
raskrilila ruke i pustila
da sama isplovi barka
bez plama i plana
da vrluda
u rasute dane.
AKO SE IKADA – M. Popović
opazih kako
u proljetnoj prostirci noći
koračaju svi. vratili se, šapne
breza neobično suzdržano
i u trenu postade
usamljena okamina.
SAMOĆOM – Mirko Popović
koračam ti dugo
iza mnogo jeseni
čuješ li puste snjegove
što zatrpavaju
glas koraka u meni
NEŠTO OD ONOG ŠTO JEST – M. Popović
kad god pogled odluta
niz kazaljke srca
ono čega nema
zamiriše bosiokom
Настави са читањем “NEŠTO OD ONOG ŠTO JEST – M. Popović”
NA KUĆNOM PRAGU – M. Popović
sjedim na pragu
u cjelonoćnoj slici
i cjelodnevnom biću
kućē na selu
da pod zagonetkom nebeskom
osluškujem put
kojim su protekli svi koraci
onih koji su dolazili
i donosili nade
i onih koji su odlazili
i odnosili želje
Настави са читањем “NA KUĆNOM PRAGU – M. Popović”
ZAGRLJAJI – M. Popović
neće izblijedjeti tvoja sjena ni s desne
ni s lijeve strane. to će žuboriti
krugovlje kao da uvijek ponovno
traži identitet svojega ja
NOĆAS NE MOŽE SVANUTI – M. Popović
Tvoj glas u žaluzinama nadima vjetar
kao iluziju nadohvat, kao srce u daljinama
Ako nešto tvoje i jeste tu
noćas ne može svanuti
Noćas ne mogu iz Korzike
Mokri su plodovi sna
Vidiš, to je tamni topot snjegova u gorama
Mokri su krovovi. Noćas
ne mogu otputovati. U meni su
pruge odlutale, u meni su zatvorena
sva vrata i prozori noćnih vlakova