u zagrljaj listopadni duboko tone sunce tek jednom zrakom me je pogledalo pa ga ne pitam zna li kako se rumeno oblače bolonjske šume i kakve su jesenje boje jelisejskih polja
prijatelj mi tiho u versima admiralovim kazuje poeziju kao da pita dajem li prednost pronicanju u dnevnu svjetlost ili u slojevitost pjesnikove zagledanosti u čovjeka
kroz kojeg teče kao zaljuljano klatno koje odbrojava dane s kojim se vuku sjene na sutrašnjim putima i snovima Vilsonovog
Rođen u Slivnu (Metković) 1944. gdje sam završio osnovnu školu. Srednju i visoku završio u Sarajevu. Četrdeset godina radio u državnim organima. Poeziju objavljivao u mnogim jugoslovenskim, potom bosanskogercegovačkim, srbijanskim, bugarskim, slovenskim, hrvatskim i crnogorskim časopisima i zbornicima, kao i na Radio-Sarajevu i Radio-Kometi. Objavio dvije samostalne knjige (poezija i proza) 1999. i 2001. godine, te dvije zajedničke (poezija). Godine 2010. u Zagrebu dobio nagradu za književnost.
Види све чланке од Mirko Popović
