Ljubiš me,
Vidim svoju sliku
U tvom oku.
Ljubim te,
Tvoja slika je želja
Što u oku mi bubri
I zaklanja bulevar, tek
Žamor mu čujem
Kroz tvoju uzbibanu siluetu.
Spuštaš vjeđe da kapi mi
Dublje kaplju i tkaju
Panoramu zviježđa,
Titravu strunu koja ne zna
Koliko smo od sebe
I do sebe daleko,
Tek od iskona žuđene smo
Dvije polovice ljeta
U frankfurtima,
U zemunima,
U zagrebima,
Neumima i one subote
Nezaboravljene
Na našem meridijanu
U skladu sa maestralom
Koji nas je budio
Iz prošlih života možda.
Ali ljubim te – tvoja slika je
U mom oku dok bubri,
Mada si moj san o tebi
Iznevjerila lažnim odrazom
U izlogu, na sjeveru grada
Gdje opčinjeni
Slikama buđenja
Definitivno
Gledaju
Déjȁ vu.
(Прочитано: 105 пута, 1 прочитано данас, Сви чланци прочитани: 1.286.456 пута)
Bardzo ciekawy wiersz
Jej obraz
Sie zmienia..w zależnosci od punktów widzenia..przez soczewke oka…w wspomieniu..w szybie sklepu czy jako de ja vou
..
Super
…
Pozdrawiam
_DANUTA
BOMBA
9.9.22
POLSKA
Hvala lijepa, draga Danuta B. Čast mi je i veliko zadovoljstvo !
Veliki pozdrav iz Sarajeva,
Mirko P.