ОДАБРАЛИ СМО ЗА ВАС ИЗ АРХИВЕ САЈТА

Rating: 10.00/10. From 1 vote.
Please wait…

EH GENERACIJO MOJA - Milovan Petrović

18 октобра, 2021 | Uncategorized | Comments (2)

Ponovo u svom sam gradu i tražim poznata lica, da li sam za njega prošlost, ne prepoznaje me ulica. Ponovo moji koraci, čuju se sa gradskih pločnika, sve je ko nekad davno al' nigde poznatog lika. Gde ste svi drugovi moji, šta se to desilo s' nama, tekli smo ovim gradom bili smo krv mu u venama. Gde nestaše sve one noći, muzika, vino, kafane, sve lepe devojke naše, i pesme za njih pisane. Zar nam je sudbina takva ko ratniku posle boja da tek tako izbledimo, eh generacijo moja.

[ read more ]

Hiljadu reči --- M.A.

18 октобра, 2021 | Marina Adamović | Comments (0)

Hiljadu reči u zadnjem pismu. Vetar čita,  zvezda  odgovara. Da, tako je, biće s dušom ptice, prihvatam i čekam................... na tē!

[ read more ]

*** Radenko Nastić

18 октобра, 2021 | Uncategorized | Comments (0)

Šumo u dnu srca,kapijo čistote, Obrisu daleki odbegloga sveta, Zasužnjena zoro koju reči krote, Upoznaj me sa snom tek rodjenog cveta. Upoznaj me sa snom tek rodjenog cveta Mrazom oprljen da prevarim javu Ko uzvodno podje taj se pesmom leči Put u stravu vodi kroz vlastite reči. Put u stravu vodi kroz vlastite reči Horizont daleki koji podsvest plavi Oplakuje pticu koju razum leči Glava u dvostrukosti ,dvostrukost u glavi. Šumo u dnu srca gde netaknutost gori Ponovi odbeglo da s

[ read more ]

ЕКВИНОЦИЈУМ ЉУБАВИ... - Андреја Ђ. Врањеш

18 октобра, 2021 | Andreja Vranješ | Comments (0)

ЕКВИНОЦИЈУМ ЉУБАВИСа вриском светла гедала је у његов осмех, мимику радости, запамтила поглед одлутао у далеко, волела га је скровито изнад сазнања,уживала у његовом смислу да од обичног направи изнимно.Тих ипак се чуо. Отишао је једног губљења свега да избегне немоћ, виш

[ read more ]

„ СЕОБЕ" - Душан Комазец

18 октобра, 2021 | Dušan Komazec | Comments (0)

Чађави облак мине јалови дремеж дана! Крај пута нема стена, око ње жбуњем клека коју урнише ветар, свија се свака грана. У даљи безазлена потопом прети река. Снегови бели копне од нагле југовине, тамо где боса „ кљусад" поткову минуше траг. Киша туге клапара покровом свеи

[ read more ]

Уметничко вече Снежане Чкојић - Клуб КЦК

18 октобра, 2021 | Snežana Čkojić | Comments (0)

Лепо је сећати се и подсећати друге на значајне културне догађаје из прошлости! Ја ћу вас данас подсетити на стваралаштво Снежане Чкојић, некада активног члана нашег портала. Уживајте! /Уредник Љуба Обрадовић/ Snežana Čkojić - pesnikinja koja izvaredno peva! POETSKA TIŠINA Najstarijoj pesmi se ne može razumeti jezi

[ read more ]

МУЗИКА - Мирослав Мића Живановић

18 октобра, 2021 | Muzika | Comments (1)

[ai_playlist id="67855"] Уживајте у музици Мирослава Миће Живановића Мирослав Мића Живановић. По образовању дипл правник. Радио у дрвном комбинату ШИК Црвена застава Крушевац од 1977.  до 1992. године референт за вођење дисциплинског поступка, органа упревљања, шеф општих послова у шум

[ read more ]

Изрешетане очи

18 октобра, 2021 | Miroslava Odalović | Comments (0)

  Видјеле су Даље од хоризонта Просијане метке бола Црне рупе обећања мира И тасове правде Клацкалицу загонетку са повезаним очима Која виси о кажипрсту Било је тако лако носити тај свијет Јер више није имао ослонца Изрешетане очи су можда видјеле Више него што

[ read more ]

Davni snovi

18 октобра, 2021 | Goran Podunavac | Comments (0)

Beskrajne noći, da li će proći i ova tuga, beskrajno duga beže mi sni putem nekim zlim beže u stid, beže u sram, beže od novoga sna. Plačem, a u stvari molim da se vrate davni snovi i moleći mrem za bivše mi sne.

[ read more ]

OPAMETIMO SE SRBI-Miroslav Krnjeta

18 октобра, 2021 | Miroslav Krnjeta | Comments (0)

Narode viteški i stari došli neki novi mudraci, drugi nam istoriju kvari kažu da smo sirovi balkanci. Kažu da smo skoro došli a ne znaju kuda smo prošli. Izmišljaju nova imena nisu vredna spomena. Kolevka roda,prostire se od mora,šumskih gora, preko dunavskih obala. Od davnina mi smo ovde, na ovoj zemlji vina pili, žene ljubili,rađali se i umirali. Lažnu državu nam skrojiše granice stare prekrojiše. Srbin je zaboravio ko je, kako je krvavo zemlju branio. Tuđe ratove smo v

[ read more ]


Љубодраг Обрадовић, уредник сајта

Архива на сајтoвима PoezijaSCG & www.poezija.rs је богата садржајима, чак би се могло рећи – ПРЕБОГАТА! Просто се и ја изненадим (пријатно) колико ту има квалитетних песама (преко 15.000) ! Зато сам се потрудио и обезбедио софтверску могућност да и Ви сами можете да се подсетите на песме и остале садржаје, који у архиви на нашим порталима стрпљиво чекају да заголицају машту и улепшају нам дан. Зато будите носталгични и завирите на трен…

Има ту многих великих песника, за које се још не зна. Слободно будите први међу једнакима, који ће допринети да њихово дело исплива на површину. Јер данас, поезију сви пишу, а мало је ко чита… А има и она наша стандардна прича – читајте да би и Вашу поезију неко читао! И зато, слободно отворите ковчег са поетским благом. Читајући поезију других песника постаћете богатији, а други ће се обогатити читајући Вашу поезију.

ДОБРОДОШЛИ и УЖИВАЈТЕ!

Tvojim očima gledam sad


Vidjela sam rađanje zore
ti si vidio sumrak i ponore.

Grlila sam uspjeh
ti si režirao neuspjeh.

Letjela sam u visine
vukao si me u dubine.

Živjela sam neko istinito sutra
a imala sumnjiva jutra.

Vidjela sam nas
postojao si ti, tu nije bilo mjesta za mi.

Mi smo živjeli u jednom osmjehu
umrli u jednom pogledu.

Ja vidim bijele oblake
što liče na anđeoske postelje.

Ti mi kradeš osmjehe
ne mareći za ruže uvele.

Živjela sam nas u svemu
sve je živjelo protiv nas.

Imala sam tebe u meni u njemu
ti si imao drugi put u spas.

Nisam ti snove krala niti na put stala
samo sam s nebom zajedno plakala.

Nisam otrov sipala kad su se vrata zatvorila
dok samo sam za riječ utješnu molila.

Nisam osvetu kovala
kada me ruka tvoja ponovo na dno poslala.

Ja vidim danas kamen i gavranove
i spodobu bez sjaja u oku.

Ti vidiš laku metu
za strijele otrovne.

Ne bole rane već odbolovane
samo krvave tragove iza sebe ostave.

Ja vidim bijele oblake
anđeoske postelje što mi crtaju osmjehe.

Tebi su trn u oku
sve moje bitke svjetlosne.

Gledam u dušu u kojoj ljubav se piše
velikim slovima dok samu sebe diše.

Gledam usamljenog ratnika
dok polaže buket ruža na mjestu svojih poraza.

Gledam očima prepunim nas
dok zakopavam otkopani glas.

Gledam i ne vidim ništa
oblacima tamne sjete obujmio me mrak.

Vidim jednu suzu krvavu
kako umire na usnama dok ti ime izgovara.

Ne vidim sve ono što si gledao ti
ne vidim ni danas kako mi umiru pred očima sni.

Vidjela sam ljubavi sjaj i zore plam
vidjela sam kako se ubija Feniks i kako gasne žar.

Ne vidim više ništa
u pogledu tvojih očiju duša mi mrtva blista.

Gledaj sada ti iz ugla oka moga
vidjećeš jednog jutra jata bijelih galebova.

Gledaj, krila im slomljena krvava
gledaj, iz oka im suza grunula.

Pogledaj iskrama moja oka dva
u njima se umjesto Feniksa gavran rađa.

Vrani gavran krikom dan obojio
ne pričaj mu o ljubavi ti koji si ljubav ubio.

Gledaj kako se razmiče tmina
sunce dok ljubi kamen gdje počiva moja istina.

Ja ne vidim više ništa što vidjela sam život cijeli
sada gledam očima tvojim kunući sebe što ne gledah prije.

Pogledaj nebom plove bijeli oblaci
iz mog oka nestaju zadnjii sunčevi zraci.

U mojim očima, u svjetlosti moga pogleda
rođen si jednog davnog jutra živeći do beskrajnog sutra.

Ne vidim više, tvoja oka dva ledena
moja su okna u svijet postala.

Vidi sad kako je život pisan plamenim očima
pepeo postao, u ledu tvoga pogleda trag mu nestao.

Ja vidim oka tvoja dva
ja vidim kako je bijela ptica crna krila dobila.

Ti vidiš ono što si vidio uvijek
i mene si tim pogledom zatrovao, zauvijek.

Tvojim očima gledam sad
i vidim mrtvu sebe dok me prekriva mrak.

Crnog gavrana prosuo se krik
barunovačkim poljem vjetar raznosi pepeo spokoja.

Tvojim očima gledam sad
vidim mrtvu sebe dok me prekriva mrak.

© Nevenka Savić Alispahić

Saša Milivojev – NEMA VIŠE POEZIJE, GOTOVO JE
Saša Milivojev - NEMA VIŠE POEZIJE, GOTOVO JE
Saša Milivojev – NEMA VIŠE POEZIJE, GOTOVO JE
Saša Milivojev
NEMA VIŠE POEZIJE
GOTOVO JE
.
Sunce je stalo.
Čovečanstvo je palo.
Zlo je zavladalo,
anđele savladalo.
.
Svi su isto usamljeni,
svetom lutaju izgubljeni,
ostavljeni, nesrećni.
Nestali im tragovi,
nema više ljubavi.
.
Negde daleko od zlih ljudi
noć za suncem žudi,
na dnu dna,
na kraju sna,
zacelila rana,
zanemela pesma,
u potrazi spasa
pesnik ostao bez glasa.
.
Tamo gde nema ni suza
ni ramena za plakanje,
ni vremena za kajanje,
ni šanse za praštanje.
.
Tamo gde se više ne tuguje,
gde prestaju sve radosti i izdaje,
Svejedno je,
ni šapat molitve
više se ne čuje,
nema više poezije, gotovo je.
.
.
Saša Milivojev
www.sasamilivojev.com
Hladna – Kavaja Aleksandar

HLADNA…

Prolazi i vraća se , kad zamiriše najače
oči od duge sa krajevima tuge
usne za pljuge , srce za druge
noge za gaženje , telo za paženje
mašta za skitanje , samoća uz svitanje ….

a godine niz reku , i tako proteku
sa malo šampona , za obraze da ne peku
od peska satkana platnena svila
a samo debil prepoznaje debila
kao što nije ni bila svila
tek kada si izgubljeno dobila ….

ovo je prvi red za pogled u prolazu ,
ovo je najbolja ponuda za dvoje u porazu ,
ovo je ono što se ne odbija
zamka za logiku , pegla za naviku
lopta za invalida , gangrena za patiku ….

neko se umešao , recept je zapisan
začin je propo, ceo kolač otpisan
brašno je burek u džaku bez vode
so je lek za nizak pritisak
mason je zidar alat mu nije visak …..

problem se nazire i kada ga nema
samo ime okidač za premnogo problema
noć kojoj se sprema hapsenje svitanja
čaj i led dva agregatna stanja
premnogo sranja
za onu nit koja je najtanja ….

balada za troje sa notama romantike
a samo jedna ispisnica iz kruga
ljubav je lepa al zarazna kao kuga
jer bolest je kada zavoliš druga
kao i navika da ljubiš brata
u sobi koja nemaju vrata
a opravdanje sakriveno iza inata ….

i sada kada slavimo red je da nazdravimo
to crno vino spas od zaborava
i reka i cigara a samo jedna Morava
sa čarape nit pokidana ostala
jedna je priča  sećanje postala
Sibirski hladna.

(Прочитано: 118 пута, 1 прочитано данас, Сви чланци прочитани: 580.482 пута)

Аутор: Ljubodrag

Љубодраг Обрадовић је рођен 17.09.1954. године у Треботину, општина Крушевац. Завршио је Економски факултет у Нишу. Живи у Треботину. Радио је у ТП Крушевац, Пореској управи Србије и Културном центру Крушевац, где је био директор и главни и одговорни уредник ове установе. Сада је председник Удружења песника Србије - ПоезијаСРБ са седиштем у Крушевцу. Детаљну биографију прочитајте на: www.poezija.in . . .

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *

https://www.poezija.rs/wp-content/plugins/wp-monalisa/icons/wpml_bye.gif 
https://www.poezija.rs/wp-content/plugins/wp-monalisa/icons/wpml_good.gif 
https://www.poezija.rs/wp-content/plugins/wp-monalisa/icons/wpml_negative.gif 
https://www.poezija.rs/wp-content/plugins/wp-monalisa/icons/wpml_scratch.gif 
https://www.poezija.rs/wp-content/plugins/wp-monalisa/icons/wpml_wacko.gif 
https://www.poezija.rs/wp-content/plugins/wp-monalisa/icons/wpml_yahoo.gif 
https://www.poezija.rs/wp-content/plugins/wp-monalisa/icons/wpml_cool.gif 
https://www.poezija.rs/wp-content/plugins/wp-monalisa/icons/wpml_heart.gif 
https://www.poezija.rs/wp-content/plugins/wp-monalisa/icons/wpml_rose.gif 
https://www.poezija.rs/wp-content/plugins/wp-monalisa/icons/wpml_smile.gif 
https://www.poezija.rs/wp-content/plugins/wp-monalisa/icons/wpml_whistle3.gif 
https://www.poezija.rs/wp-content/plugins/wp-monalisa/icons/wpml_yes.gif 
https://www.poezija.rs/wp-content/plugins/wp-monalisa/icons/wpml_cry.gif 
https://www.poezija.rs/wp-content/plugins/wp-monalisa/icons/wpml_mail.gif 
https://www.poezija.rs/wp-content/plugins/wp-monalisa/icons/wpml_sad.gif 
https://www.poezija.rs/wp-content/plugins/wp-monalisa/icons/wpml_unsure.gif 
https://www.poezija.rs/wp-content/plugins/wp-monalisa/icons/wpml_wink.gif