Probudih se oko mene belo i doktora zabrinuta lica, “Sad je dobro, on nam se vratio”. Tiho reče jedna doktorica. Pogledom sam potražio tebe, kraj mene si bila uplakana, tužno si me tada prekorela, “Zar da odeš,… da ostanem sama!?”. Htedoh reći; Ja da bežim neću, da je ovo samo opomena, da me nisu lekari … Настави са читањем “PROBUDIH SE – Milovan Petrović”
No votes yet.
Please wait…
Probudih se oko mene belo
i doktora zabrinuta lica,
“Sad je dobro, on nam se vratio”.
Tiho reče jedna doktorica.
Pogledom sam potražio tebe,
kraj mene si bila uplakana,
tužno si me tada prekorela,
“Zar da odeš,… da ostanem sama!?”.
Htedoh reći; Ja da bežim neću,
da je ovo samo opomena,
da me nisu lekari vratili
već njen dodir a i ljubav njena.
Htedoh reći al’ nemadoh snage;
“Zar d’ ostavim voljene i drage?!”.