MOJE I TVOJE VRIJEME
/iz zbirke poezije “Sjenke u Rudinama”/
Shvati
Hvališ ih
Hvala ti
Iako ponekad radiš po tudjoj mjeri
Iz ovog vremena nećemo
Nemožemo izaći
Ovo je vrijeme u kojem se postaje niko
Mi smo dio ovog vremena
Ove priče
U koju smo zajedno stasavali
Birajući one -slava im i milost
Tvoje savjetnike a moje predhodnike
Bili su neko
Bili su nešto
Znali su da stasavamo u vrijeme
U koje je lako postati niko i ništa
Zaboravljaš da se nijesmo znali prekrstili
Probali smo ponekad i ispod krsta proći
Drugačije nijesmo znali nijesmo umjeli
Živjeli smo u vrijeme u koje se lagano postajalo niko
Živjeli sam u vrijeme lažnih idola i pravih idiota
Onih koji su se umjesto nas i nase budućnosti školovali
Onih koji su se umjesto nas za nas krstili
Onih koji su se umjesto mene i tebe u gaće usrali
Nadao sam se da Bog razumje
U ime moje i tvoje nijesam dirao u božje
Bio sam daleko misleći da mi vjeruju
Nevjernici odoše još dalje
Dok u krilu đavola ne uviše moje ime
Kome da se požalim
Dok drugačije govorim
Mislim na korak po korak
Na moj hod u ništa i nigdje
Još kad prehladim kada mi procuri nos
Mislim da znam i sve mogu
Iako sam bilo i ostao ostali
Stojim pred sobom pred ogledalom
Slinav
Niz bradu sve više balavim
Balavimo zajedno
Počinimo malo zar nije dosta balavosti
Dosta je kad biju a biju
Tebe i bili i miluju i jašu
Uvijek si bio za
Nikada protiv
Govorio si počini da počinemo malo
Nijesam neko ko je zavjet pred njima pogazio
Pa da počinem na njihovo počivalo