DOLOVO
U Sandžaku, nadomak Tutina,
izdiglo se lelujavo selo Dolovo, prije godina stotinjak.
Čari i ljepote sela toga,
ne mogu se nigde naći života mi moga.
Okruženo šumom, rasutom ko sjena,
izmamljuje osmijeh svakom ko ga nema.
Često se čuje lahor mnogobrojnih pritočića rijeke,
kako žubori i protiče u krajeve daleke.
Pod mjesečinom blješte i pružaju odsjaje čak od zvijezda veće,
kućice male pune ljubavi i sreće.
Na ulazu sela, džamija ko bajrak stoji,
u vrijeme namaza, ezan odzvanja i do srca pori.
Zadovoljstvo je gledati ljude,
kada lijep ahlak iznude.
Eh, pa da li ima ljepšeg raja
od rodnoga kraja?