Bez naslova–Miško Pločić

Kažu,otišao si na neko bolje mesto
U neki bolji svet
Bolji od ovog kojim mi hodimo…

Šta da ti kažem
Kad znaš da ja ne verujem u to
Da mislim da bolji svet
Od ovog ne postoji …

Kako da verujem
Kad svi plačemo kad neko ode
U taj bolji svet
Kad nam svima žao kad neko tamo ode
Kako da verujem
Kad nam bol razdire dušu
Suza lagano iz očiju klizi
Obrazi mokri od tuge…

Možda je i istina
Ali meni je draži ovaj naš
Po kom hodimo
Ovaj koji nam mnogo muka zadaje
Ovaj gde se gledamo u oči
Gde jedni druge grlimo i ljubimo
Slavimo i tugujemo
Pijemo vino,ti špricer,ja bambus

Kažu,otišao si na bolje mesto
A,zašto svi tugujemo
Zašto nismo zbog tebe srećni
Zašto ti ne poželimo srećan put

Možda i postoji nešto bolje
Ko što neki kažu
Ali meni je ovaj draži
I voleo BiH da nisi otišao tamo
Da niko ne mora nikad da ode tamo
Za to uvek ima vreme…

Ali,otišao si
Ti i mnogi drugi
Na put u taj bolji svet
Put odakle povratka nema
Nikada…

Poslednji pozdrav,ujče
I pozdravi mi tamo tatu
Kad ga vidiš…

НАША НОЋ – РАМОНА

Поглед у ноћ без звезда беше дуг
у сећању оно засија, плану, оживи…
као оно време, као она ноћ – НАША НОЋ
у којој се није наслућивала коб јутра.

Из ока у ноћ кану суза успомена
кроз таму
кроз дуг, болан уздах
кроз прашину у испуцалу земљу.

Живех кроз оживљена сећања на НАШУ НОЋ
и проклињах свануће које ће однети све:
сећања стара и нова
и ништа ми од нас остати неће.

Али суза, као кап благодатне пролећне кише,
нисам видео, нисам знао… нисам ни слутио
да је на сасушени цвет РАМОНЕ канула и…
сећања постадоше бујна, жива, ватрена и стварна

…као РАМОНА након многих година заборава.

Дуле Пауновић
19. 09. 2021. год.

UZ NIJANSE BEZBOJNE INFUZIJE – Mirko Popović

 

 

Pred san dojmio me
šapat trave što se kao val
ulijeva u bolničku sobu
Ne znam zašto ga
ne željeh pokositi

niti utišati niti zašto se sjetih
ljubavnog pisma
od prije mnogo godina
kojeg je u jednoj
od zaboravljenih ladica
izbrusilo beznađe
U nedostatku cigareta
i u navali glasne tišine
među bijelim zidovima
melankolično ga ispratih
među zvjezde
da ozvuče te nenapojene
jalove priče

Настави са читањем “UZ NIJANSE BEZBOJNE INFUZIJE – Mirko Popović”