Ne mogu da pijem više
A pije mi se
Umoran od života
A živi mi se
Jebe mi se neka
A jebe mi se
Добродошли!
Volim svoju zemlju
Volim njen rod
Ne volim bagru nacionuliste
I lažni preporod
Volim ovaj prostor
Ovdašnje vreme i našu slavu
Ne volim busanje kontrolore i
Ispravnu glavu
Volim svoj grad i svoju postojbinu
I sve što Srbija ište
Ne volim fašiste i ne volim partizane
Al volim Slobodište
Volim i cenim sve koji su pali
I one što sad neće da padnu
Sve je to Srbija
Sve dok se plakete ne dadnu
I dok se ne rasprodaje ime
Možda će nešto od nas i biti
Možda ćemo se ponositi time
Настави са читањем “Srpska beslovesna pesma”
Trebao sam Oksford prokleti da igram
A ne Dag-end-Red
Trebao sam da ne zovem kućku
Da ne pišem seljančuri tvrdipazarskoj
Trebao sam Em-Kej-Donse da igram
Šta ima veze što sam pao na njih prošli put
Trebao sam da se pravim glup
Trebao sam da se ispišam na SUP
Trebao sam da ubijem tog i tog
Trebao sam
Da sam miran
Da sam dobar
Da sam vredan
Da sam talentovan
Da sam kulturan
Da sam skroman
Da slušam starije kad pričaju
Da umem da primim kritiku
Da će biti od mene pesnik
Da će biti vajde neke
Da ću raditi za njih
Da ću pisati zbog njih
Da ću im biti glavni kritičar
Pesnik koji će uvek doći i recitovati
Da se meni može verovati
Da sam budala
Jebe mi se za tvoj časopis
Tvoje kontakte
I tvoju kulturu
Jebe mi se za tvoja dela
Vaša sela
I poseri me ptico frizuru
Briga me ko od pesnika te je muvao
Dal je to bio Dobrica Erić il ko već
I briga me što me hvališ po poeziji a kudiš po ponašanju
Idi kuvaj ručak
I seti se
Kad budeš ubacivala dodatke
Da izbaciš moje pesme iz šerpe
Često se dešavalo da ljudski život stane u kofer ili čak u džep. Nesretne okolnosti, greške, ratovi učinili su da neki među nama ostanu bez ičega.