Otpalo pero
pade medju stranice
haiku poezije.
Za tren prestade
Vesela igra leptira
Mačak u skoku.
Добродошли!
Otpalo pero pade medju stranice haiku poezije. Za tren prestade Vesela igra leptira Mačak u skoku.
Otpalo pero
pade medju stranice
haiku poezije.
Za tren prestade
Vesela igra leptira
Mačak u skoku.
Ovo je samo obična pesma O raznim ljudima O njihovim ćudima Ona ne govori o rečima Ona peva o delima Ona peva o pojedincima O njihovim uzdasima O njihoivm kricima Ona ne govori o mislima Ona peva o delima Ona ne kazuje imena Ona ne odredjuje vremena Ona ostavlja lica skrivena Ona ne govori o … Настави са читањем “Pesma o delima”
Ovo je samo obična pesma
O raznim ljudima
O njihovim ćudima
Ona ne govori o rečima
Ona peva o delima
Ona peva o pojedincima
O njihovim uzdasima
O njihoivm kricima
Ona ne govori o mislima
Ona peva o delima
Ona ne kazuje imena
Ona ne odredjuje vremena
Ona ostavlja lica skrivena
Ona ne govori o grimasama
Ona peva o delima
Ona podseća
Ona predoseća
Ona upozorava
Ona zaokružuje
Ona optužuje
Ona sve nas spominje
Ona nas samo opominje
Ona ne govori o rečima
Ona peva o delima
O pogrešnim postupcima
O spletenim koracima
O preranim predajama
O besčasnim izdajama
O protraćenim životima
O uništenim lepotama
Ona ne govori o rečima
Ona peva o delima
Ona je sve što ne mora biti
Ona svoje tanje ne mora otkriti
Ona bi mogla samo o lošima pričati
Ona bi mogla sve dobro prećutati
Ona koja ne govori o rečima
Ona koja peva o delima
O ljudima hrabrim
O delima časnim
O postupcima vrednim
O dušama strasnim
O onima što znaju voleti
O onima što umeju hteti
O onima što umeju želeti
O onima što se bore
O onima što žele da bolji svet stvore
Ona ne govori o rečima
Ona peva o delima
VOLIM Volim i kada me ne vole, ceznem i kada niko zamnom ne mari! Mastam o susretu prijateljstva, o iskrenoj ljubavi koja ostavlja bez daha, o gori bez lista sto zeleni kada se promole prvi znaci zivota u prolece! Zraku dobrote koji obasjava svaku dusu! Volim i kada me ne vole, ne prija mi … Настави са читањем “VOLIM – Miladinovic Sandra”
VOLIM
Volim i kada me ne vole,
ceznem i kada niko zamnom ne mari!
Mastam o susretu prijateljstva,
o iskrenoj ljubavi koja ostavlja bez daha,
o gori bez lista sto zeleni kada se promole
prvi znaci zivota u prolece!
Zraku dobrote koji obasjava svaku dusu!
Volim i kada me ne vole,
ne prija mi to saznanje, ali tako je,
zveze sred noci fale!!!
Vagoni prolaze nepovratno,
idu preko Sibira,
pa Aljaske prema jugu i dalje!
Sta mogu vise sem toga?!!!
Ceznam i kada niko zamnom ne mari!
Mnogo toga je uzalud,
Puno je prolaznih stvari!!!!!
Volim i kada me ne vole!!!!
© Miladinovic Sandra
Kao iz kabla, Svu noć je kiša lila. Reče mi baka. Zaruđele su Šljive kao modri čivit. Ove jeseni. Sa obje šake Djeda uzima šolju. Kašika zvoni. Iz mog dvorišta Vjetar odnio lišće, Kod komšije. Klupa u parku Ostala bez naslona I ljubavnika. Pojedoh gljivu Sa nestrpljenjem čekam, Krajnji rezultat. … Настави са читањем “ХАИКУ-Бранка Војиновић Јегдић”
Kao iz kabla,
Svu noć je kiša lila.
Reče mi baka.
Zaruđele su
Šljive kao modri čivit.
Ove jeseni.
Sa obje šake
Djeda uzima šolju.
Kašika zvoni.
Iz mog dvorišta
Vjetar odnio lišće,
Kod komšije.
Klupa u parku
Ostala bez naslona
I ljubavnika.
Pojedoh gljivu
Sa nestrpljenjem čekam,
Krajnji rezultat.
Otvoren prozor.
Mjesec uskočio u
Moju postelju.
Ostavio si
Laži u mojoj sobi.
Vrati se za njih.
Veseli kazan.
Cijelu noć druzina
Proba rakiju.
Uveli cvijet
Pristaje mom uvelom,
Raspolozenju
Branka Vojinović Jegdić
Стресла је небо на прагу бола И лагано ушла дубоко у мој свијет Она жена а ја претеча њена Сребрно сипамо у земаљски прах У понорне руднике жедне сјаја Благодатно отворену пећину без краја У решето неба што сије Црна и плава зрнца тла У решето неба што шије Хаљу што моје тијело је зна … Настави са читањем “На удици страха упецана звијезда”
Стресла је небо на прагу бола
И лагано ушла дубоко у мој свијет
Она жена а ја претеча њена
Сребрно сипамо у земаљски прах
У понорне руднике жедне сјаја
Благодатно отворену пећину без краја
У решето неба што сије
Црна и плава зрнца тла
У решето неба што шије
Хаљу што моје тијело је зна
И сада страхом растјерана гнијезда
Над крошњом круже бескрајна кола
И једну птицу што се облачи у цвијет
Птица је жена ја претеча њена
Вртоглаво спуштају у расцјетан дах
У понорне руднике жедне сјаја
Благодатно отворену пећину без краја
И у решето неба што сије
Црна и плава зрнца тла
И у решето неба што шије
Хаљу што моје тијело је зна
©Mирослава Одаловић
Тајна која одзвања Живим пијеском битисања За саму себе везана Сјећањем неизговорена Што плод је једне свјетлости Заувијек заборављен На туђим уснама Неисказљивим у неповрат Премјерена дисањем Неслућеношћу трептаја отшкринута Биће ми ожиљак на срцу 31.05.2010. ©Мирослава Одаловић
Тајна која одзвања
Живим пијеском битисања
За саму себе везана
Сјећањем неизговорена
Што плод је једне свјетлости
Заувијек заборављен
На туђим уснама
Неисказљивим у неповрат
Премјерена дисањем
Неслућеношћу трептаја отшкринута
Биће ми ожиљак на срцу
31.05.2010.
©Мирослава Одаловић
Školsko zvono zvoni, svi su đaci na okupu, svaki đak već zna, da treba ići u svoju klupu. Napolju prestaje igra, đaci se pred vratima redaju, a zatim odlaze u razred, i svaki na svoje mesto sedaju. I učitelj je već došao, samo on nije seo, što znači da je školski čas već … Настави са читањем “ŠKOLSKO ZVONO”
Školsko zvono zvoni,
svi su đaci na okupu,
svaki đak već zna,
da treba ići u svoju klupu.
Napolju prestaje igra,
đaci se pred vratima redaju,
a zatim odlaze u razred,
i svaki na svoje mesto sedaju.
I učitelj je već došao,
samo on nije seo,
što znači da je školski
čas već počeo.
Posle časa učenja,
ići će na odmor oni,
ali će za odmor opet,
školsko zvono da zvoni.
Živo Begović