USUD Branka Vojinović Jegdić

USUD U  svoje  me  klupko Evo  motaš  vješto Pokažeš  mi  lice Dječaka  što  ište Ljepotu  i  nadu, A  malene  ptice U  grudima  tište.   Naivnim  se  čunom Otisnuh  lagano U  te  vode   hučne I  bijele  pjene Dižu  me  i  lome A  dubina  vuče, Mrki  vir  zjapi Raširio  zjene.   Umjesto  dječaka Krotki  sluga  čeka Anđeoskog  … Настави са читањем “USUD Branka Vojinović Jegdić”

USUD

U  svoje  me  klupko

Evo  motaš  vješto

Pokažeš  mi  lice

Dječaka  što  ište

Ljepotu  i  nadu,

A  malene  ptice

U  grudima  tište.

 

Naivnim  se  čunom

Otisnuh  lagano

U  te  vode   hučne

I  bijele  pjene

Dižu  me  i  lome

A  dubina  vuče,

Mrki  vir  zjapi

Raširio  zjene.

 

Umjesto  dječaka

Krotki  sluga  čeka

Anđeoskog  lika

I  Vražijeg  glasa,

Krvavijeh  ruku

Postade  gospodar,

A  ja  se  nijemo

U  tom  crnom  krugu

Dok duša  talasa

Predadoh  usudu.

TEBI – Branka Vojinović Jegdić

TEBI     Otvorila  sam  kapiju  mog  srca Ti  uđe  na  krilima  noći  ove Okupan  sjajem  ljubomornog  mjeseca Pohara  dušu,  misli,  i  snove.   Opila  sam  se  čarobnim  riječima Pa  pijano  posrćem  tražeći  put, Uzalud  se  ogrćem  kaputom  razuma Drhtim  kao  na  vodi  vrbin  prut.   Hipnotisanu,  pogled  me   lomi Ne  umijem  da  odaberem  novu   … Настави са читањем “TEBI – Branka Vojinović Jegdić”

TEBI

 

 

Otvorila  sam  kapiju  mog  srca

Ti  uđe  na  krilima  noći  ove

Okupan  sjajem  ljubomornog  mjeseca

Pohara  dušu,  misli,  i  snove.

 

Opila  sam  se  čarobnim  riječima

Pa  pijano  posrćem  tražeći  put,

Uzalud  se  ogrćem  kaputom  razuma

Drhtim  kao  na  vodi  vrbin  prut.

 

Hipnotisanu,  pogled  me   lomi

Ne  umijem  da  odaberem  novu   cestu,

Zvjeri  dopuštam  da  me  lovi

Osuđena  čekam  na  istom  mjestu.

 

Zaplovih  u  te  čežnjom  uzburkane  vode,

Moj  čun  nesigurno  siječe  bijelu  pjenu

Kuda  li  me  to  rukavci  odvode,

Na  koju  ću  se  slupati   stijenu?

 

Zatečena  u  lavirintu  stojim

Umorne  nade  oko  mene  lete,

Neću  naći  izlaz,  a  tako  se   bojim

Tuga  već  počela  mrežu  da  plete.

 

Ja  zaluđenik,  u  tom  polju  kružim

Misli  pobjegle  na druge  strane

I  sve  sam  željela  da   ti  pružim

Prije  nego  novi  dan  svane.

 

 

Moj  list,  ti  jedini  umje  da  pročitaš

Koji  čitati  nije  znao  niko

Ode,  a  ja  zaboravih  da  pitam

Kako  se  trijezni  praznom   slikom.

GOST – Branka Vojinović Jegdić

GOST Uđe  u   mene  nezvani  gost Pa  ore , krči , rovari , Iako  nisam  dobar  domaćin On  neće  da  me  ostavi .   Danima  već  bitku  vodimo On  navalio  čupa  i  otima , Jednu  mu  glavu  odsiječem On  ih   još   bezbroj   ima .   Brzo  uvedoh  drugog  gosta Pa  nek  se   u  meni  vodi  … Настави са читањем “GOST – Branka Vojinović Jegdić”

GOST

Uđe  u   mene  nezvani  gost

Pa  ore , krči , rovari ,

Iako  nisam  dobar  domaćin

On  neće  da  me  ostavi .

 

Danima  već  bitku  vodimo

On  navalio  čupa  i  otima ,

Jednu  mu  glavu  odsiječem

On  ih   još   bezbroj   ima .

 

Brzo  uvedoh  drugog  gosta

Pa  nek  se   u  meni  vodi  rat ,

Klin  se  klinom  izbija

On  je  jedan  drugom  brat .

 

Kome  ću  staviti  vijenac

Ispleten  od   lomljive  nade ,

Pješčani   sat   gledam

Dok  bol  mi  dane  krade .

 

Čak  je  i  lipa  odustala

Mirisom  da  me  opija ,

Moji  otrovi  lome  koplja

Čija  ću  biti  teritorija .

 

Taman  kad  mislim  da   je  kraj

Počnu  oluje  da  haraju ,

Drhtava  nada  strepi

Vene  nabrekle  pulsiraju .

 

Neznam  ode  li   nezvani  gost

Ili  pritajen  čeka  priliku ,

Polomljenu  snagu  sakupljam,

Oštrim  mač  za  novu  bitku.

 

ПАРАБРОД

Могу ли да ускочим У твој стари параброд, ( очигледно залутао ) Што плови низ вријеме И нема задњу станицу.   Прима ли он скитнице Који тумарају свијетом У вјечном трагању И растакању.   Прима ли он изгубљене У овом хаотичном заласку, Потрошених шанси И промашених путева.   Могу ли да ускочим У последњем тренутку … Настави са читањем “ПАРАБРОД”

Могу ли да ускочим

У твој стари параброд,

( очигледно залутао )

Што плови низ вријеме

И нема задњу станицу.

 

Прима ли он скитнице

Који тумарају свијетом

У вјечном трагању

И растакању.

 

Прима ли он изгубљене

У овом хаотичном заласку,

Потрошених шанси

И промашених путева.

 

Могу ли да ускочим

У последњем тренутку

Да се не предомислим

И спасим сивила.

 

Научи ме да кормилом

Избјегнем будуће замке,

А ја ћу већ знати

Како да запалим пламен

Којим ће стари параброд

Пловити до бескраја

 

Бранка Војиновић Јегдић

ХАИКУ-Бранка Војиновић Јегдић

Kao iz kabla, Svu noć je kiša lila. Reče mi baka.   Zaruđele su Šljive kao modri čivit. Ove jeseni.   Sa obje šake Djeda uzima šolju. Kašika zvoni.   Iz mog dvorišta Vjetar odnio lišće, Kod komšije.   Klupa u parku Ostala bez naslona I ljubavnika.   Pojedoh gljivu Sa nestrpljenjem čekam, Krajnji rezultat. … Настави са читањем “ХАИКУ-Бранка Војиновић Јегдић”

Kao iz kabla,

Svu noć je kiša lila.

Reče mi baka.

 

Zaruđele su

Šljive kao modri čivit.

Ove jeseni.

 

Sa obje šake

Djeda uzima šolju.

Kašika zvoni.

 

Iz mog dvorišta

Vjetar odnio lišće,

Kod komšije.

 

Klupa u parku

Ostala bez naslona

I ljubavnika.

 

Pojedoh gljivu

Sa nestrpljenjem čekam,

Krajnji rezultat.

 

Otvoren prozor.

Mjesec uskočio u

Moju postelju.

 

Ostavio si

Laži u mojoj sobi.

Vrati se za njih.

 

Veseli kazan.

Cijelu noć druzina

Proba rakiju.

 

Uveli cvijet

Pristaje mom uvelom,

Raspolozenju

Branka Vojinović Jegdić

PROHUJA – Branka Vojinović-Jegdić

PROHUJA Prohuja kroz mene I ostavi me izgubljenu Da plovim vodama nemira. Opustoši mi dušu I vjetrom otkide Moja nadanja. Mogu li da tražim Nekog ko manje uzima A više daje, Čija ruka ne trže Latice sreće. Neću da se osvrćem Čak ni da te pogledam Pogledom razuma. Ostajem siromašnija Za jednu ljubav bez vraćanja, … Настави са читањем “PROHUJA – Branka Vojinović-Jegdić”

PROHUJA

Prohuja kroz mene
I ostavi me izgubljenu
Da plovim vodama nemira.

Opustoši mi dušu
I vjetrom otkide
Moja nadanja.

Mogu li da tražim
Nekog ko manje uzima
A više daje,
Čija ruka ne trže
Latice sreće.

Neću da se osvrćem
Čak ni da te pogledam
Pogledom razuma.
Ostajem siromašnija
Za jednu ljubav bez vraćanja,
Strašcu potrošenom za tren,
A bogatija još jednim
Bremenom tuge.

(C) Branka Vojinović Jegdić