NA ZIDINAMA TROJE NA ZIDINAMA TROJE

  NA ZIDINAMA TROJE   Razlio sam se u zvezde Podno mesečevih obrva i očiju Levo oko mu je plavo sa njim uzdiže velikaše i vidi budućnost Desno oko mu je crno sa njim prebira po leševim i vidi prošlost Pogleda smrznutog kao led i staklo   U reku Penelopinih suza Prostirku izatkanu nitima tuge … Настави са читањем “NA ZIDINAMA TROJE NA ZIDINAMA TROJE”

 

NA ZIDINAMA TROJE

 

Razlio sam se u zvezde

Podno mesečevih obrva i očiju

Levo oko mu je plavo sa njim uzdiže velikaše i vidi budućnost

Desno oko mu je crno sa njim prebira po leševim i vidi prošlost

Pogleda smrznutog kao led i staklo

 

U reku Penelopinih suza

Prostirku izatkanu nitima tuge

Talase, snažne i velike vrtloge

Jezu i morska čudovišta

 

Na dan kad su mrtvi vojnici

Osvajali državu i blago

Heroji kada su bili hrana za mačeve

Kosti u telu Trojanskog konja

 

U igri bogova

Plesu ljubav i strasti

U treptaju vremena,

U uzdahu zemlje

Bez svetlosti, bez svetlosti.

 

 

Milan Milutinović

 

 

SENKA

SENKA   Želim da stanem pred ogledalo Prav kao noseća greda za kuću Lep kao Narcis u kineskoj vazi Ponosan na sebe i svoju sliku.   Ogledalo koje ima snagu da izdrži Moju težinu i moj teret Tone tonu po tonu U glib i blato.   Ogledalo koje može da upije Svaku moju misao, želju … Настави са читањем “SENKA”

SENKA

 

Želim da stanem pred ogledalo

Prav kao noseća greda za kuću

Lep kao Narcis u kineskoj vazi

Ponosan na sebe i svoju sliku.

 

Ogledalo koje ima snagu da izdrži

Moju težinu i moj teret

Tone tonu po tonu

U glib i blato.

 

Ogledalo koje može da upije

Svaku moju misao, želju

Svaki moj strah,nadu

Radost i kapi krvi.

 

Ogledalo koje ume

Da otvori vrata za carski put

Kojim odlaze robovi

U Rimsku arenu

Po svoj život i svoju smrt.

 

 

 

 

 

 

Gluvo doba — Marina Adamović

vetrovita ponoć zakuca plaho (čoveče! čitam Jona!) zjape vrata u odsjaj ključa koji viri u moju intimu ne otvaraj nikom reče mrtvac i pomilova ova čudno sjajna oka

vetrovita ponoć zakuca

plaho

(čoveče! čitam Jona!)

zjape vrata

u

odsjaj ključa

koji viri u

moju intimu

ne otvaraj nikom

reče mrtvac

i

pomilova ova

čudno

sjajna oka

I to, nalik na mene — Marina Adamović

Imala sam krevet Nalik na Akropolj I to su odneli I to I to Vratite mi krevet Nalik na Akropolj Ostao je trag         Bleda           … … Siva                 ……. Pesma E…. To ne dam Bleda Siva Pesma Bleda bleda Siva siva Bledo-siva pesma

Imala sam krevet

Nalik na Akropolj

I to su odneli

I to

I to

Vratite mi krevet

Nalik na Akropolj

Ostao je trag

        Bleda

          … … Siva

                ……. Pesma

E….

To ne dam

Bleda

Siva

Pesma

Bleda bleda

Siva siva

Bledo-siva pesma