Хаику – Душан Ружић

И ове године тај дивљи божур ниче на истом месту. Косовски божур газим росну траву, вредан је тога. Река плави, на парчету земље сад човек и змије.  

И ове године
тај дивљи божур ниче
на истом месту.

Косовски божур
газим росну траву,
вредан је тога.

Река плави, на
парчету земље сад
човек и змије.

 

Haiku-Dušan Ružić

Zamrzla grana i dalje nudi prazno, gnezdo pticama. Biciklisti na ledenoj stazi, jedan uz osmeh siđe. Doktor mi pluća sluša ,gledam kroz prozor kako veje sneg. Polete vrana, orah isputi na beton, pa ga kljuje.

Zamrzla grana
i dalje nudi prazno,
gnezdo pticama.

Biciklisti na
ledenoj stazi, jedan
uz osmeh siđe.

Doktor mi pluća
sluša ,gledam kroz prozor
kako veje sneg.

Polete vrana,
orah isputi na beton,
pa ga kljuje.

Očev vinograd-Dušan Ružić

OČEV VINOGRAD Sa praga vidim na sunčanom bregu očev vinograd, blagorodna dva ašova sađena kneževa loza. Slavismo Božić, nedogoreli badnjak i malo slame pod onom trešnjom spalismo, da bude rodna. Trešnja u cvetu pčela roj zuji vinograd se budi. Moja mati rukosad loze vezuje, šarene se krpice. Jato kosova u grozdove zaronilo miriše nektar. Jedra … Настави са читањем “Očev vinograd-Dušan Ružić”

OČEV VINOGRAD

Sa praga vidim
na sunčanom bregu
očev vinograd,
blagorodna
dva ašova sađena
kneževa loza.

Slavismo Božić,
nedogoreli badnjak
i malo slame
pod onom trešnjom
spalismo,
da bude rodna.

Trešnja u cvetu
pčela roj zuji
vinograd se budi.
Moja mati
rukosad loze vezuje,
šarene se krpice.

Jato kosova
u grozdove zaronilo
miriše nektar.
Jedra zrna
raspevani Bahus,
vrtlog života.

Kliktav kao fazan
moj otac sa puta stigao,
vino se toči.