Добродошли!
PUSTARA Beskrajna ravnica u izmaglici pulsira, stvarajući iluziju kruga, koji sve guta. Ni mora ni planine zaloga nisu mojoj ispunjenosti krajolikom otežanih žitnih polja. Zagledaš li se duže, usisaće te crna rupa. u sred gluvog podneva, crvenih rascvetalih bulki. Kišu ona željno čeka, zahvalna za svaku kap, jer kad je okupana i čista na nevestu … Настави са читањем “Pustara”
PUSTARA
Beskrajna ravnica
u izmaglici pulsira,
stvarajući iluziju kruga,
koji sve guta.
Ni mora ni planine
zaloga nisu mojoj
ispunjenosti krajolikom
otežanih žitnih polja.
Zagledaš li se duže,
usisaće te crna rupa.
u sred gluvog podneva,
crvenih rascvetalih bulki.
Kišu ona željno čeka,
zahvalna za svaku kap,
jer kad je okupana i čista
na nevestu liči ona tad.
Pusta, a tako moćna,
Moja pustara!
Majka Zemlja Svaki, baš svaki pedalj, svima nam Zemlje, natopljen je krvlju, otaca naših… Svaki, baš svaki vapaj, svima nam Majke, natopljen je suzama… Ne idite djeco! Na svako vaše mjesto, dva će tudjina doći, od ostale vam braće, sluge napraviti, k’o i vi koji odoste, neće vam pomoći već u … Настави са читањем “MAJKA ZEMLJA – Miro Beribaka”
Majka Zemlja
Svaki, baš svaki pedalj, svima nam Zemlje,
natopljen je krvlju, otaca naših…
Svaki, baš svaki vapaj, svima nam Majke,
natopljen je suzama… Ne idite djeco!
Na svako vaše mjesto, dva će tudjina doći,
od ostale vam braće, sluge napraviti,
k’o i vi koji odoste, neće vam pomoći
već u tudjoj zemlji, sluge ćete biti.
Kad vas drugi vide, krasiće vas osmjeh,
al’ duša polako, venuće k’o cvijet
i nećete znati, da učiniste grijeh,
kada se od Majke, dadoste u svijet.
I znaćete onda, kad ne budete znali,
kojim to jezikom, djeca vam govore,
boljeće vas tada, šta ste drugom dali,
što djeca su vam djeca, neke Majke druge.
Vi odoste tamo, gdje lome i najjače,
tamo gdje će vaša, krila potkresati,
znaćete tek tada, kad srce proplače,
što se rodna gruda, zove „draga mati”.
Plakaće vam srce, kad budete se kajali,
kada vam se vaše, vrelo krvi zgasne,
boljeće vas tada, sve što niste znali,
kada vam u očima, sjaj života splasne.
Svaki, baš svaki pedalj, svima nam Zemlje,
natopljen je krvlju, otaca naših…
Svaki, baš svaki vapaj, svima nam Majke,
natopljen je suzama… Ne idite djeco!
(C ) Miro Beribaka