Добродошли!
KAJANJE Životinjskiuzela sam mu i dala sve-trenutak sebeimrvu vremena….. Ako je sa željom i ljubav plovila odkuda kajanje u meni….? Simetrija duše se niz oštre čaršave opružila i reže je, pokleklu, po osi sećanja, onaj san na javi-da te imamikako…igde…ikada… i da ti,životinjskiuzmem i dam sve-večnost sebe i gromadu vremena…
KAJANJE
Životinjski
uzela sam mu i dala sve-
trenutak sebe
i
mrvu vremena…..
Ako je sa željom
i ljubav plovila
odkuda kajanje
u
meni….?
Simetrija duše se
niz oštre čaršave opružila
i reže je, pokleklu,
po
osi sećanja,
onaj san na javi-
da te imam
ikako…
igde…
ikada…
i da ti,
životinjski
uzmem i dam sve-
večnost sebe
i
gromadu
vremena…
Crveni karanfil Ilidža sva u cvijetu, cafe Dolly Bell, sami smo, ja i moja Esma, sa zvučnika dopire: ”Zaboravi ako možeš”, naša najdraža pjesma. Šetamo alejom zagrljeni, zastanemo i ja je ljubim, oko nas, samo su kesteni. Ali, zašto osjećam, da je nepovratno gubim? Ljubim je, ona mi kosu gladi, da … Настави са читањем “CRVENI KARANFIL – Miro Beribaka”
Crveni karanfil
Ilidža sva u cvijetu, cafe Dolly Bell,
sami smo, ja i moja Esma,
sa zvučnika dopire: ”Zaboravi ako možeš”,
naša najdraža pjesma.
Šetamo alejom zagrljeni,
zastanemo i ja je ljubim,
oko nas, samo su kesteni.
Ali, zašto osjećam,
da je nepovratno gubim?
Ljubim je, ona mi kosu gladi,
da l’ ja to sanjam da volim,
plašim se, suviše smo mladi..
Ali, zašto se stalno pitam,
o, kako ću da je prebolim?
Radujemo se kao procvalo cvijeće,
kao Djurdjevu danu Cigani,
u našim srcima je proljeće,
o Bože, da li smo,
jedno drugome zapisani…
Skenderija sva u mladosti, Matursko veče u „Zlatnom”,
zajedno, ja i moja Esma,
sa zvučnika dopire: “Zaboravi ako možeš”,
naša najdraža pjesma.
A meni sve više je muka,
pijan sam dok ona me drži,
stežem je jače oko struka.
sve češće se stidim,
o kako samo sjećanje prži…
Mi plešemo, o kako je volim,
dok ljubim joj lica blagost,
za oprost, pijan je molim…
To nisam bio ja,
to bila je moja mladost…
Radujemo se kao procvalo cvijeće,
kao Djurdjevu danu Cigani,
u našim srcima je proljeće,
o Bože, da li smo,
jedno drugome zapisani…
(C) Miro Beribaka