Majka Zemlja
Svaki, baš svaki pedalj, svima nam Zemlje,
natopljen je krvlju, otaca naših…
Svaki, baš svaki vapaj, svima nam Majke,
natopljen je suzama… Ne idite djeco!
Na svako vaše mjesto, dva će tudjina doći,
od ostale vam braće, sluge napraviti,
k’o i vi koji odoste, neće vam pomoći
već u tudjoj zemlji, sluge ćete biti.
Kad vas drugi vide, krasiće vas osmjeh,
al’ duša polako, venuće k’o cvijet
i nećete znati, da učiniste grijeh,
kada se od Majke, dadoste u svijet.
I znaćete onda, kad ne budete znali,
kojim to jezikom, djeca vam govore,
boljeće vas tada, šta ste drugom dali,
što djeca su vam djeca, neke Majke druge.
Vi odoste tamo, gdje lome i najjače,
tamo gdje će vaša, krila potkresati,
znaćete tek tada, kad srce proplače,
što se rodna gruda, zove „draga mati”.
Plakaće vam srce, kad budete se kajali,
kada vam se vaše, vrelo krvi zgasne,
boljeće vas tada, sve što niste znali,
kada vam u očima, sjaj života splasne.
Svaki, baš svaki pedalj, svima nam Zemlje,
natopljen je krvlju, otaca naših…
Svaki, baš svaki vapaj, svima nam Majke,
natopljen je suzama… Ne idite djeco!
(C ) Miro Beribaka