Kad te ljudi vide ruke su im u vazduhu.
Oni sto su se trudili oko tebe,krste se.
Hvatas poslednji autobus za periferiju.
Kontrola na pola puta, izbacuje te napolje.
Pesacis starim Pancevackim mostom.
Trudis se da odolis velikoj vodi.
Uz sitnu kisu, misli ti se kao stof skupljaju.
Sve na svetu govori zauvek spavaj…
Ogledas se u staklu automobila u prolazu.
Vidis kuca si na brdu bez prozora.
S’ledja gura te kamen do ponora,
niceg u unutra nema po odrazu.
Prelazis stari prag,
macke mjaucu, motaju se oko tvojih nogu.
Mesto cebeta ogrces sag,
drhtis, govoris u bradu, ja to mogu.
Sve na svetu govori zauvek spavaj…
Sedis u rupi na kaucu,
grejes ruke na solji caja.
Igra slika na televizoru,
u dvoristu psi aralaucu.
Na zavesama prasina cakli,
prokislo vino tece kroz vene.
Opet su djavoli u zavist takli,
Zamaraju oci i uspavljuju zene.