Aforizmi – Deo prvi

Kazu mi da sam previše optimističan ali ja ne vidim tu ništa loše?!

Šekspire pa što opet tragedija pobogu čoveče? – Othello se…

Sinoć sam išao u Muzej iluzije! Ustvari kad bolje razmislim možda i nisam…

Panonsko more je preko noći nestalo. Kao da je propalo u zemlju.

Dok sam ležao na operacionom stolu svašta mi je prolazilo kroz glavu!

Pre operacije hirurgu smo odneli 300gr čokolade i 200g kafe. Život čine male stvari…

Dok su seljaci pricali o tome koliko ih gazda mizerno placa. Mlatili su praznu slamu.

Jednom policajcu na prijemnom ispitu za detektiva komisija rekla: Posle čitanja zapalite! On se okrenuo i otišao…

Roditelji kaznili svog maloletnog sina nudistu. Navukli su mu gaće i da ne mrda iz kuće, više nema landaranja!

Lastama se više smučio taj jug. Sada bi i one malo preko grane.

Dugaovao sam novac jednom Popu. Jedva mi je Otac to oprostio.

Saznao sam kako ovca leči nesanicu! Broji ljude!

Za Alfred Nobela su vazda prijatelji govorili u trenutcima kada je nervozan: De pusti ga, ima kratak fitilj…

Negde u Beogradu na kraju maturskog ispita roditelji ce pitati sina mangupa: Dobro jel si makar znao nešto iz Matematike i Srpskog? On ce ležerno odgovoriti: Jesam više, manje…

U jednoj bogatoj kuci lepa čistačica Meksičkog porekla setno pevuši: ja riba, ja riba i briše krpom prozore.

Programer ostavio devojku. Kaže da nisu kliknuli.

Indijanac poželeo da postane policajac. Kupio kartu, spakovao torbu i uputio za Indianapolis.

I psihijatri idu u teretanu. Tako treniraju živce.

Ako pobornik okrugle zemlje pobedi pobornika ravne zemlje u debati. Može se reći da je neistomišljenika sravnio sa zemljom.

Slušaj vamo reče jedna ptica drugoj: Ja se prva kupam starija sam! Druga joj odgovara: Dapače…

Nema neke razlike izmedju terorista i gostiju koji dolaze nenajavljeni. Obe situacije su prilično napete.

Srbinu kazi da od njega nema leba i on će da otvori pekaru!

Ratni oglas: Prodajem tešku artiljeriju! U top stanju!

Jednog majstora sam pitao koliko bi me koštao plafon? On je na to rekao da ne radi otprilike!

Astronom ako se onesvesti na poslu opet mu je lepo. Sve će zvezde videti.

U toku podviga na mesec Neil Armstrong zatražio je vecu platu od NASA kompanije. Oni su mu poručili da se prvo spusti na zemlju pa će onda razgovarati.

Greškom sam za ručak pojeo sočivo. Nisam video.

Zelenaš mi je jednom spasio život. Od tad sam mu večiti dužnik.

Sinoć sam sreo Popa na ulici pa ga pitah u prolazu da okajem grehe. Pogledao me je i rekao: Sine, za kajanje je kasno!

Tašta je sinoc ispustila dušu, djavo je došao po svoje.

Lenjo Srce (Dečija pesma)

Pod nebom samo jede spava čeka
Ljubav da dođe koja je daleka
Radoznalost ne muči nema naravi mačije
Ludo bije al’ ne želi da bude svačije

Pod drvetom čita knjigu o Italiji
Na jezeru Komo uživa u harmoniji
Nad njim bdiju raznoliki ptići
Oko uva pevaju, a plaše se prići

Pod hladovinom starog hrasta
Nema ljudi tih ludih Nasta
Već mu sunce sija u daljini
Nasmešeno u divljini

Pod krošnju dotrča mu tad pas jedan
Jurio je klasijem sad je žedan
Psećim očima natero je srce lenjo
Da sam s’njim ja narav menjo

Svet me čeka

Da u vozu rukama piletinu jedem
Gledam kroz prozor i nešto pišem
Ujtru naručim Italijansku kafu da popijem
Uveče Fancusko vino da se opijem

Da tu i tamo zamolim stranca za pomoć
Da osetim čoveka ljubaznosti moć
Da upoznam kulture i živote
Da baš sve te raznolike divote

Da se zaljubim u ženu u prolazu
Da ispratim Japansko sunce u zalazu
Da osetim kišu u tuđem gradu
Da posmatram neku čudnu zgradu

Da ga svojim šarmom zavedem
Kažem mu šalu za ruku povedem
Bacim ga na kolena i podignem
Za tu ljubav da živim i poginem

Svet me ceka, eh da sam reka
para nemam a zelja imam
Zaleteću se glavom u prvu planinu
Da postanem voda i živim milinu

Zavist

 

Kad te ljudi vide ruke su im u vazduhu.
Oni sto su se trudili oko tebe,krste se.
Hvatas poslednji autobus za periferiju.
Kontrola na pola puta, izbacuje te napolje.
Pesacis starim Pancevackim mostom.
Trudis se da odolis velikoj vodi.
Uz sitnu kisu, misli ti se kao stof skupljaju.

Sve na svetu govori zauvek spavaj…

Ogledas se u staklu automobila u prolazu.
Vidis kuca si na brdu bez prozora.
S’ledja gura te kamen do ponora,
niceg u unutra nema po odrazu.
Prelazis stari prag,
macke mjaucu, motaju se oko tvojih nogu.
Mesto cebeta ogrces sag,
drhtis, govoris u bradu, ja to mogu.

Sve na svetu govori zauvek spavaj…

Sedis u rupi na kaucu,
grejes ruke na solji caja.
Igra slika na televizoru,
u dvoristu psi aralaucu.
Na zavesama prasina cakli,
prokislo vino tece kroz vene.
Opet su djavoli u zavist takli,
Zamaraju oci i uspavljuju zene.

Poslednji Romantik

tamo gde si u kosu stavljala cvece
tamo gde smo se valjali u travi
siva svetleca zgrada otvaranje slavi
sve je u teskom kamenu do kog lako ne dopire sunce
drvo sto je nosilo inicijale
podleglo je ruci s’ planom
dignut je bilbord komercijale
koja vapi za reklamom

ovaj ritam ubija korake
zato cesto kuci ostajem
okolina salje crne poruke
da sam sebi preostajem
da sve caure su prazne
da leptiri nisu uspeli
da zivimo kazne
da smo na ljubav otupeli

pesme sto smo pevali
snove sto smo snevali
ne mogu da prodju
kroz metalne ograde
slobodu sto smo hvalili
vatru istine palili
ne mogu da predju
industrijske pregrade

sa gitarom i sa psom
setam pored prljavih obala
i sve lici na los film
sa skupim glumcima
iz cevi pici dim
cujem kasalj u zoni pesaka
slusam rastimovan stim
pluca mojih zemljaka

Mon Amour

 

Mon Amour
krijes se iza sigurne ljubavi
svesna da goris na dnu
u nama je bila vatra
Brigitte Bardot, Serge Gainsbourg
Mon Amour
budim se u starom svetlu
tvoje kose boje klasija
noc sve lomi tera na hod po ivicama

Mon Amour
crveni ruz na beloj kosulji seca me
na vreme vina i muzike
naboj strasti brojne prilike
kroz koje smo tek tako prosli
Mon Amour
ljubavnicki svet se gusi
sta smo ucinili dusi
zapali cigaru pusi
sve se rusi
jer smo daleko

Sto se cekalo cekalo se
na kraju se svi ipak okecu sebi
J’teme zauvek J’teme
ovo je kraj moje pesme baby

Dobro je

Neki su rodjeni da slazu,neki istinu da kazu,
neki samo oci zamazu, neki sve razmazu.
Neki svoj put prate,neki se vrate,
neki usput negde svrate, dok neki nikad nigde ne krenu.
Neki se ne zaduzuju, neki novac ne duguju,
neki se zbog vise para utrkuju neki se sitnicama raduju.
Neki slepo veruju u Boga,neki u dva roga,
oba dva su droga, ovog sveta moga

Neki u zivotu traze svrhu,neki teze ka vrhu,
neki nesto postanu, neki nista ostanu.
Neki se zarumene, neki se namrgode,
nekom se ljubavi dogode nekog pogode.
Neki pravu ljubav dostignu, srecan zivot postignu,
brzinu vremena uspore, paze da se neraspore.
Vreme za nikog ne radi,nekog samo okolnosti vole,
sreca prati hrabre ostale vuce dole.

Neki da zive strahuju,neki se zivotom razmahuju,
neki svoju srecu nabijaju na nos,neko nosi carape neko ide bos.
Neko zazmuri na nepravdu, neko vikne i udari,
neko izbegava zavadu, neko se sa zlom sudari.
Neko laze sav ubedjen u istinu,
neko veruje je u sudbinu.
Neko u svemu trazi sustinu,
nekog kopanje odvede u dubinu.

I dok nekom smo pesma, nekom smo zal
nekom smo talas ,nekom val.
Nekom smo muzika, nekom bal,
nekom smo vrat ,nekom smo sal…
I dok za nekog smo ljudi, za nekog ne,
za nekog smo ludi, za nekog ne,
za nekog smo svoji, za nekog ne,
za nekog smo cudni ,a za nekog smo sve
Dobro je…

Krzno

Od silnoga dana
Jakog sunčevog zraka
Na livadi se nadjoh
Probudjen i uplašen
Iz nesvesti sam ustao
Uz osećaj
Smrznut i ugrožen

Gledam u šumu razjarenih grana
Po Sovinjem huku , gluvo doba dolazi
Zvukovi u tami, ništa mirno ne čami
Nemušti jezik koji mami odjednom
razumom sad govori

Sačekaj još malo izgubljeni stranče
Nemoj poći u grad ako za Boga znaš
Sad će mesec da se otkrije

Večeras ne ćeš biti nikome drag
Večeras ne ćeš ostati nag
Uskoro će mesec da te pokrije

Полови

Ломе ме таласи И не могу дуго баш дуго заспати Стојим на палуби Док делфини чувају Мој брод од ајкула Тишина је морнарски чвор Која везује за кормило Сам и сама је ноћ Кад се мио лик на месецу дојмио Ми смо као орлови увек нешто ловимо Ми смо као бродови увек негде пловимо Кад … Настави са читањем “Полови”

Ломе ме таласи
И не могу дуго баш дуго заспати
Стојим на палуби
Док делфини чувају
Мој брод од ајкула
Тишина је морнарски чвор
Која везује за кормило
Сам и сама је ноћ
Кад се мио лик на месецу дојмио

Ми смо као орлови увек нешто ловимо
Ми смо као бродови увек негде пловимо
Кад нас време понесе
Песак на очи нанесе
Далеки смо али видљиви
На радару су наша срца
Полови

На трен сам зграбио
Слику што сам давно добио
И због мириса и због сећања
У дубок сан уронио
Сањао сам да ме чувају
Њене руке од падова
Очи да пазе водени пут
Спас од ледених брегова

Obecanje

  Imah je na dohvat ruke Pamet moja bese brza Prevideh da srce trza Kasno je cujem samo zvuke Zanesen pricom svojom Mahao sam recima Zadivljen slicnosti tvojom Ne mogu te zvati mojom Okreni se opet ka meni Obecavam ne ces biti od soli Riba sam koja moli Zaplivaj samnom u Seni Video sam san … Настави са читањем “Obecanje”

 

Imah je na dohvat ruke
Pamet moja bese brza
Prevideh da srce trza
Kasno je cujem samo zvuke
Zanesen pricom svojom
Mahao sam recima
Zadivljen slicnosti tvojom
Ne mogu te zvati mojom

Okreni se opet ka meni
Obecavam ne ces biti od soli
Riba sam koja moli
Zaplivaj samnom u Seni

Video sam san u snu
Ugledo sam crno sutra
Proklinjo nova jutra
Probudjen na dnu
Ako je tesko i tebi
Provuci prste kroz kosu
Licem pokupi rosu
Zasto sretna bila ne bi ?