Pjesmo moja ne napisana slovo po slovo ti kujem. Kao pletilja ona stara noć od jutra ne razlikujem. Olovo topim, suzom hladim kao vajar kip svoj-od duše te pravim. Pjesmo moja moj klasu gledam te dok budna sniš, o Radosti tebi pričaću prije oluje da mi zriš. Ako si prije mene rođena , slugom da me zoveš svojom ,kom je Hera sad potrebna,pod zaleđenom vodom. Ebanovina ti postelja da mi te dan ne vidi. Pjesmo moja spavaš li? Edželu moj u njedrima skriven, od sebe te stvori tiho spavj mi noćas ne pokriven u Moru zrno je niklo.
Sanja Lukic rođena je 1977. u Prijedoru u Bosni i Hercegovini. Završila je Pravni fakultet, opšti smijer u Banjoj Luci gdje je i magistrirala. Na Koledžu u Londonu je završila menadžment u prodaji a na Koledžu u Essexu rad sa dijecom u obrazovnom sistemu Velike Britanije. Radila je na rehabilitaciji maloljetnih delinkvenata u Velikoj Britaniji, kao predavač u više osnovnih škola i menadžer u Intrenacionalnim kompanijama. Danas menadžer u lancu trgovina i apoteka Walgreen Boots Alliance i saradnik Nacionalnog Zdravstvenog Sistema Velike Britanije.
Do nedavno je bila saradnik britanskog časopisa Britić.
Objavila je zbirke pjesama:“Između sreće i očaja”(2002), “Na obroncima sjećanja”(2003) “San Anđela”2012, “Tajna bisera” 2022.
Piše i priče koje su objavljivane u “Almi” i drugim glasilima.
Zastupljena je u više antologija poezije, zbornicima kako u zemlji tako i u inostranstvu. Pjesme su joj prevođene na: italijanski, engleski, turski, njemački, azerbejdžanski, španski. Živi u Londonu od 2002.godine.
Majka je Teodore Jefimije.
Види све чланке од Sanja Lukić
