S L U Č A J – RAJKO GLIBO
U strci i frci
slučajevi uzvrpoljeni
oko mene se vrte;
lica im premrežuju
žuto-sive crte.
Svaki slučaj
svoj svijet ima;
sve manje se gledaju,
pričaju još manje,
svaki šutke nosi
svoje bolesno stanje.
Sve je piši propalo,
nemaju tri čiste –
prse se pameću,
a gmižu kao gliste;
glupostima se diče
nadmeću i razmeću.
Gospoda slučajevi
porugom se hrane,
porugom se brane,
ne mogu sa njima
kroz svijet mračnina.
Kroz kajdu klizim,
plivam prepun želja;
koprcaju se u meni,
pucam od veselja.
Sebičan kao strah
smiješi se stid početka,
žežene usne poljupci kvase,
dahom ljubavi
dva slučaja dišu,
trake sunca na licima im
vesele znakove rišu.
K R A J