Sreća prati hrabre
Hrabro
Prešla sam lični Rubikon
Da ljubavlju pobedim naviku
Rekao si mi
Da si okovani Prometej i da zbog mene kidaš poslednje okove
Pohrlila sam ti
Preko reke razdvajanja što deli bračne zakone od ljubavnih
Dve drhtave dojke kao dve bele ptice sam ti na dar
I među njima
Crveni ključ za Zabranjeni Grad
Pod jezik sam ga
U nemuštu Reč koja se ne piše u pesme
I koja tebe sopstvenog roba
U moga velmožu oslobađa
“Alea iacta est”
Izrekoh dogovorenu lozinku pred tvojim vratima
Ali ti si ćutao
Na pragu tvoje stvarnosti
Ljubav je o zid i ja o bol
Nisi mi (se) otvorio
Zaokupljen učvršćivanjem svojih okova
Načinio si se da me ne čuješ
I ostao si gde si i što jesi
Lažni Prometej sa lažnom vatrom u uskim prsima
“Kocka je bačena”
Ponovih odbačena
Korak po korak iz stihova
Unatrag
Do prve pesme o tebi
Nazad sam na Rubikon bez mosta
Bez hrabrosti za još jednom
Spalila sam ga za sobom
Sreća ne prati pesnikinje
Sve sam u pepeo
I ptice
I pesme
Sve sem Reč
Čuvam je
Do poslednjeg plamička nade i mene
(Прочитано: 12 пута, 1 прочитано данас, Сви чланци прочитани: 692.422 пута)