proleca 1999.
Pognute glave mora li tako
gnevom da sudi sila i moc
Da li smo sami hteli ovako
il samo sobom morade doc
Likove prave u vreme krivo
stapamo s nadom u jedan lik
Zaglavljeni u blato zivo
sirimo zene u divlji krik
Nemi smo dokle dopiru reci
od ljudskog roda prognani svi
U nama zrno istine jeci
sa njim u ognju gorimo mi
Gledamo se sumraci isti
mozdane bore brisu se sve
Odabrani smo za pokor cisti
i tudjih greha kajanje
Iz svezih jama iz smutnih dana
pokulja magla i zamre glas
Okove nove od starih rana
skovase deca pakla za nas
Zbijmo se za to u svice zute
u sveti vecni plameni znak
rasplamsajmo se u baklje ljute
i nek se sprzi gubavi mrak
Pa kada zore pravde zarude
i demon klone jer vide bog
Dela ce njemu sama da sude
sazezuc klicu semena tog