PORUKA
Ćutim moje nemoći pred Bogom
Dok mnogo stasa novih istina
Na kojima si stasavao
Prolazeći pored vremena
Pa stasa u ništa
Sa likom tvoje i moje nemoći
Pločnikom prođe malo prolaznika
Kreću se odvojeno od drvoreda
Opet krenusmo svi starom stazom
Gospodo
Okolo ima poneko a najčešće ponešto
Ponešto smo mi na novoj kaldrmi
Koja polako kreće u ništa
Odosmo jedan pored drugog
Odosmo pametno da mislimo
Odosmo još dalje u mislima
Polako da budemo zabluda
Nemoći koja nama pripada
Trenutak sam tvoje ili ničije istine
Neijesi ono što misle da zboriš
Zboru i svakom zborovanju
Pristaje tvoje lukavo podmuklo ništa
Nevjerujem prostoru oko tvoje duše
Zagadjen je u blatu tvoje nemoći
Ostavi moju nesreću samnom
Budi ono što treba da budeš
Ili se odkotrljaj da se vide da si ovo što jesi
Ono što se može nizbrdo u ništa zaustaviti