LIME, LIMČINO, DRUGARČINO
Peku Laličiću
Lime
Limčino
Drugarčino
Nije drugarski
Da mi ulaziš u njedra
Kao u zobnicu
Prsle su moje grudi
I teško te sada nosim
Po svim tim mjestima
Kuda sve lutam
Pa zalutam
Prsle su moje grudi
Niko ne zna bolje od tebe
Šta je to šupljina
A šta praznina
A ja sam sada prazan
Prazan kao da sam objavio
Prvu zbirku poezije
Prazan kao nada
Prazan kao cirkus bez klovna
Prazan
Udavio bi se ti u meni
Jer ti ne znaš da plivaš
A ja kukavan znam
Lime
Limčino
Drugarčino
Ti napravi granicu
Između njene i moje kuće
Dok te ova brda čuvaju
Kao uterus svoj fetus
Pa bjesniš
Pa luduješ
Više te ima u mojoj krvi
Nego što ima krvi moje majke
I oca
I đeda
I parađeda
I kada primih miropomazanje
Dobih ime
LIMRADE
Lime
Limčino
Drugarčino
Kad juriš
Kad tutnjiš
Bar ćuti
I meni se ne žali
Jer nisam pjesnik
Ja samo tražim pjesmu
Ali znam da boli
I boli
I stalno će boljeti
Zalimio si mi se u oku
A ja te tebi
Uporno vraćam
I vraćam
I vraćam
Pa praštam
Prsle su moje grudi
I ne smijem te više nositi
Po svim tim mjestima
Kuda sve lutam
Pa zalutam
Ućuti
Pa zamukni
Ti si me naučio da je krv voda
Marina, pozajmio sam par stihova iz pjesme ,,CVRČAK,,, ne zamjeri.
Pridružujem se Peku,
ali…nadam se da ovog puta Lim neće biti poguban! (a to što si…iz cvrčka….meni može biti samo čast, pesniče!)
Hvala, Rade.
Hvala što si ovako jaku pesmu posvetio baš meni.Meni koji se prepoznajem u kamenu i vodi. Verovatno zbog izvorišta Lima, zbog zavičaja i njegove lepote koju ti nemilosrdno unosiš u pesme, jer je imaš u krvi, jer te ona poji pa sam poj bivaš i prenosiš ga na druge, drugima ga daruješ, jer ti je pesma dar božji: meka, srcepuca,plivajuća, održiva i neizbrisiva. Stvoren si da plodiš i da izrodiš samo ono što mogu oni koji su uz majčino mleko pili i limske vode, pa mogu da šire lepotu, žubor i neviđenu belinu i da čoveka vinu tamo gde drugi ni sanjati ne mogu: u visinu, u maštu, u najlepšu baštu iz koje pulsiraju želje da i drugi traže pesmu koja je nalik tvojima.
I dobro kažeš: ti nisi pesnik. Ti si ceo pesma: osobena, ritmična, melodična. Jer pišeš pesme za pamćenje, za dolaznike. Jer u njih tkaš prepoznatljivu i čvrstu nit koja će morati jednoga dana da bude osnova antologije velikana pesme.
Verujem da će mnogi čitajući tvoje pesme, shvatiti da u mojim rečima leži neoboriva istina i da će poetske paralele biti merene tvojim stihom.
Želim ti srećno, berićetno i dugovečno stvaranje: zbog nas zaljubljenika u pesmu i onih koje će ona tek opijati.
Uh, Peko, pa nisam ja toliko zasluzio. Zbunio si me.
Dok sam bio sa Vulkom Scekicem osjecao sam se tako lijepo cudno.Taj vas gest mi je uljepsao ovu tesku 2010. godinu, ali pisacu ti posebno o tome.