Rade Jolić ORIGAMI

ORIGAMI

 

Ti si njih naučila

Da od sjenki

Prave po plafonu

Prava mala čudesa

Čas je tu stablo jabuke

Čas muva

Zatim jelen sa rogovima

Koji se sprema za prvo parenje

Pa zemlja

Pa magla

Ti imaš čarobne prste

Koji umiju tako dobro da varaju svjetlost

I prave sve te male živote

I sudbine

Osmjehuješ se

A meni

Trne zubi čekajući zreli plod

Ti se igraš

Zaigraš

I vineš ih do neba

A s neba ponovo na jabuku

Pa na rogove

Zemlju

Na klavir

Pa na moja rebra

Dok se igraš konstrukcijama

Ja ti govorim pjesme

I plašim se da te ne uspavam

I čeznem

Da me poljubiš

U

Oko

231 пута прочитано

Rade Jolić KUPAČICA

KUPAČICA

 

Dok se kupaš

Sjajiš

Zlatiš

Hrabro dodiruješ

Sve te hiperbole i parabole

Sve ono što vapi

Za šakom

A ja gledam

Ćutim

I

Nestajem

 

Dok se kupaš

Vode zagrijavaš

Ribe tjeraš ka hladnim morima

Protjeruješ rijeke  do izvora

Objavljuješ kraj lovostaju

I

Postu

Ja te gledam kroz nišan

Ćutim

Mrem

I nestajem

I ne mogu se nakajati

Što sam se plašio

Dubokih voda

I  što ne naučih da plivam

230 пута прочитано

VERONIKA – Drama – Rade Jolić

VERONIKA

( RADE JOLIĆ)

2011. Berane

LICA:

  1. 1. Gospodin  S.
  2. 2. Gospođa   M.
  3. 3. Gospođa   R.
  4. 4. Redar         T.

5. Veronika

6. Dva nosača


Mrak. Sa projektora se emituje film ( film prikazuje publiku koja ulazi u pozorišnu salu, a snimljen je neposredno pred početak predstave) .

Muzika , 3 minuta

 

(Na sredini scene su tri stolice oko kojih je razbacano mnogo konopaca. Reflektori bacaju svjetlosni krug.  Na desnoj stolici sjedi Gospođa M. i jede burek. Gospodin S. dolazi na scenu i traži svoje mjesto.)

 

Gospodin S. : Dobro veče!

Oprostite, tražim svoje mjesto. Ovdje piše broj 2011.

Gospođa M. – Ma sjedi gdje bilo. Vidiš li sve je prazno. Samo smo ti i ja ovdje.

Gospodin S. – A  ja  se plašio da ne zakasnim. Smiješno.

Izvinite, da slučajno ne smetam!?

Gospođa M. – Ti?!  Ne. Zašto?

Gospodin S. – Pa, ja to onako…. A, izvinite, mrak je, da li ste vi gospođa, gospođica ili , možda, gospodin?

Gospođa M. Naravno da sam gospođa! Svašta! Zar se to ne vidi?!

Gospodin S. –  Ma vidi se i ako je mrak, ali ja više ni svojim očima ne vjerujem… Danas se više ne zna ni ko je muško , ni ko je žensko. Mada, to više nije toliko ni bitno.

Настави са читањем „VERONIKA – Drama – Rade Jolić“

242 пута прочитано