VERUJEM Kada te sretnem bujica osecaja sigurno nece mi dati da disem, u sve cu verovati i mastati, bas kao sto sada pisem! Nespretno proci cu rukom kroz kosu, a, u oci te ipak gledati pravo, zensteveno reci cu sve sto hocu, sto zelim i do cega mi je stalo! Ja imam tajnu u dusi … Настави са читањем “VERUJEM – Miladinovic Sandra”
VERUJEM
Kada te sretnem bujica osecaja
sigurno nece mi dati da disem,
u sve cu verovati i mastati,
bas kao sto sada pisem!
Nespretno proci cu rukom kroz kosu,
a, u oci te ipak gledati pravo,
zensteveno reci cu sve sto hocu,
sto zelim i do cega mi je stalo!
Ja imam tajnu u dusi sto nosim,
a, ti je daleko ipak vec znas!
Ko ti si ti da vetru tako prkosis,
i za sve misli odgovor das!?
Pronaci cu te u masi ljudi,
i znam da ces imati stih za mene,
ti nisi pisac, ali takvi ljudi,
znaju da iznenade i razvesele!
Srescu te na trgu i tvoje oci,
tvoj korak znacu iz daleka!
Ti nisi magija, ti si svanuce,
mornar sto plovi vodama sveta!
Ugledacu te i iza senke,
nekog sto proci ce tik ispred tebe!
Za mene ne postoje tajne skrivene,
ako ih ti doznas za sebe!
Pronaci cu te i u izmaglici,
sva opijena od ritma dana!
Zena je kosuta sto seta poljima,
ko vila koraca i na javi sanja!
Zanemecu od cuda sto ipak postojis,
i to je za tebe vidljivi znak,
procitacu sa tvojih usana sta govoris,
iako ne moras ni rec da das!
I kao da te znam oduvek,
odvescu te do svetilista!
Vidis, reci cu, kako je lepa,
ta nasa, Lazareva Lazarica!
Zagrlicu te ko starog znanca,
makar nas secanja vezala samo,
ostacu tvoja lutalica u belom,
znam, setices me se ponekada tamo!
© Miladinovic Sandra