SLAVUJI- Miladinovic Sandra

SLAVUJI Kad bi znao kako mi se ljubi, secanja bi izbrisao sva, svanulo bi sasvim novo jutro, a, zrak bi ti bila, niko do bas ja! U svanuce kada se sve budi, secanja bi tebi javu krala, kad bi znao kako mi se grli, zaborav bi proslost zatrpala! Nestale bi sve nedoumice, sve te oci, … Настави са читањем “SLAVUJI- Miladinovic Sandra”


SLAVUJI

Kad bi znao kako mi se ljubi,
secanja bi izbrisao sva,
svanulo bi sasvim novo jutro,
a, zrak bi ti bila, niko do bas ja!

U svanuce kada se sve budi,
secanja bi tebi javu krala,
kad bi znao kako mi se grli,
zaborav bi proslost zatrpala!

Nestale bi sve nedoumice,
sve te oci, davni zagrljaji,
kad bi znao kolko bih da volim,
slavuji bi jutrom nam pevali!

© Miladinovic Sandra

JUTRO SVICE – Miladinovic Sandra

JUTRO SVICE Uzdrhtala sam zbog zracka svetla u tami, od klepeta krila nevidljive ptice! Uzdrhtala sam jer ostajemo sami, ja i sve moje nade i neverice! Opcinjena lepotom sto krade, pa budi snagu svih mojih struja! Uzdrhtala sam zbog osecaja pravde, da se sve vraca i placa i ko reka buja! Sastala sam se sa … Настави са читањем “JUTRO SVICE – Miladinovic Sandra”


JUTRO SVICE

Uzdrhtala sam zbog zracka svetla u tami,
od klepeta krila nevidljive ptice!
Uzdrhtala sam jer ostajemo sami,
ja i sve moje nade i neverice!

Opcinjena lepotom sto krade,
pa budi snagu svih mojih struja!
Uzdrhtala sam zbog osecaja pravde,
da se sve vraca i placa i ko reka buja!

Sastala sam se sa duhovima mira,
kada mudrost pocinje da svoje savete deli!
Uzdrhtala sam jer jutro svice,
a, pogaca se uvek vruca deli!

Setila sam se znanih i neznanih,
svih lica sto prodjose kraj mene!
Uzdrhatala sam jer otajemo sami,
uz secanja na dane i slike sto rumene!

Sve draze biva i muke i patnje,
i slava i one suze prolivene!
Uzdrhtala sam jer sve sto zivot daje,
dajemo mi i ruke rasirene!

Ta snaga sto lomi i krhke i jake,
a, u prolazu ponekada bude!
Uzdrhtala sam jer osecam te zrake,
sto pokrecu i iznenada sude!

© Miladinovic Sandra

МАГЛА…

МАГЛА… Ту на мисли моје и на живот цео спустила се магла неки тамни вео по сећању лутам твоје лице тражим а оно ми бледи и од мене бежи Ту на моје срце којим сам волео спустила се туга, горак венац сплео да је камен било не би заболело али срце живо волети је хтело … Настави са читањем “МАГЛА…”

МАГЛА…

Ту на мисли моје
и на живот цео
спустила се магла
неки тамни вео
по сећању лутам
твоје лице тражим
а оно ми бледи
и од мене бежи
Ту на моје срце
којим сам волео
спустила се туга,
горак венац сплео
да је камен било
не би заболело
али срце живо
волети је хтело
Ту на очи моје
што гледаше за те
роса суза паде
остале ми пусте
сада и не видим
од те магле густе
као слеп ходам,
јер те душа исте
Што у магли живим
своје снове кривим
превари ме горко
моја жеља дивна
те проклињем судбу
што је на ме кивна
куд ми сунце узе
тамну маглу спусти…

Братислав Богдановић

Praznina — Marina Adamović

Neverovatno je šta se desilo tog dana, tačno u ponoć Da li bi iko mogao ma šta da pretpostavi? (Osim mene i opsesije) Još uvek zadrhtim kada pomislim na to… Kako je dan odvejavao sa bora, ja sam grozničavije plakala! Rekli su mi, unapred, mnogi – biće tu Svega i Svačega, Pokušaj da imaš raširene … Настави са читањем “Praznina — Marina Adamović”

Neverovatno je šta se desilo tog dana, tačno u ponoć

Da li bi iko mogao ma šta da pretpostavi?

(Osim mene i opsesije)

Još uvek zadrhtim kada pomislim na to…

Kako je dan odvejavao sa bora, ja sam grozničavije plakala!

Rekli su mi, unapred, mnogi – biće tu Svega i Svačega,

Pokušaj da imaš raširene oči i punu čašu vode, odmah pored glave..

Ali,

Dok je ponoć otkucavala, ja sam upala nadohvat Svemu,

pa sam vrisnula tako glasno da mi opne još uvek odzvanjaju i klepeću…

Čula sam pucanj, uzvike… kroz draperije videla munje stravičnih boja!

Osetila sam ubod negde … tu … ili… ovde..

.

U otpusnoj listi piše da sam tada izjavila:

„Novu Godinu treba zakonom zabraniti

U

I

—– pokraj

Ludnice 

Gde ste me smestili

Pre dolaska Deda Mraza!“

(Koji je bez milosti, lagano,

Jednim dahom pogasio sveće…

A moje  misli pregazio

U pustinji  Mlečnog puta)

kamin(n)gs

ОКАМЕЊЕНО СРЦЕ…

ОКАМЕЊЕНО СРЦЕ… У твојим очима радост и тугу сам срео заволех те, а да нисам знао, да нисам смео У твом осмеху своје сам снове угледао, са њима ти душу дао па сломљен у понор пао Са твојих усана отров и мед сам пио на корак од среће сузе сам лио само да бих стобом … Настави са читањем “ОКАМЕЊЕНО СРЦЕ…”

ОКАМЕЊЕНО СРЦЕ…

У твојим очима
радост и тугу сам срео
заволех те,
а да нисам знао,
да нисам смео
У твом осмеху
своје сам снове угледао,
са њима ти душу дао
па сломљен у понор пао
Са твојих усана
отров и мед сам пио
на корак од среће сузе сам лио
само да бих стобом био
У твојим недрима
своје сам руке крио
над тобом ко сена бдио
на твојим бедрима
најлепши сан уснио
Ал у твојој души
не нађох ништа
ту крај мог губилишта
окамењено срце ти стоји
љубави лажне и не броји
страшћу, болом и сновима
оно се храни, да воли не уме
већ љубав сваку
само сахрани…

Братислав Богдановић

TI, MUZIKO! – Miladinovic Sandra

TI, MUZIKO ! Ti, muziko moga tela, zbog koje u ritmu cak i disem, zauzimas svaku moju misao i ne znam kako, iz pepela me dizes! Tebi poklanjam avanturu, dah sto sve topi usred leda, ti setas s’ mojim koracima, s’ tobom i letim, kada uztreba! Tvoji dodiri me celu lome, ali, onako slatko i … Настави са читањем “TI, MUZIKO! – Miladinovic Sandra”


TI, MUZIKO !

Ti, muziko moga tela,
zbog koje u ritmu cak i disem,
zauzimas svaku moju misao
i ne znam kako, iz pepela me dizes!

Tebi poklanjam avanturu,
dah sto sve topi usred leda,
ti setas s’ mojim koracima,
s’ tobom i letim, kada uztreba!

Tvoji dodiri me celu lome,
ali, onako slatko i bez stida,
predajem ti se opusteno,
na otvorenom ili u cetiri zida!

Ti, muziko moga tela,
zbog koje zaboravljam dan i cas,
ruke uvijam oko tela i kosu mrsim,
a, sve to je zbog nas!?

Mi smo tandem za svanuca,
mi smo luka svih brodova,
svuda gde se ludo njise,
ispod nebeskih svodova!

Ti, muziko moga tela,
zbog koje me vuku nebeske struje,
osecam poglede i cujem glasove,
a, cini mi se da ne postoje!

Zaboravljas na mene, ali ja ne,
bez tebe sam kao ranjena ptica,
zauzimas svaku moju misao,
i ne znam kako, citam ti s’ lica!

Ti, muziko moga tela!

©Miladinovic Sandra

Kad se voli-Saša Zbiljić

Kad se voli   Začaran mislima šta ljubav donosi a šta odnosi, bledog straha i pogleda, u svilenkastoj i zamršenoj kosi, gledam gde nestaju neba.   Kada guste i crne šume prepreče put, iznemoglosti ne pstoji kraja, ostaneš ka suncu leđima okrenut, zaboravljaš kapi svetlosti raja.   Ćutiš, da te reči ne zabole, gorke kao … Настави са читањем “Kad se voli-Saša Zbiljić”

Kad se voli

 

Začaran mislima šta ljubav donosi a šta odnosi,

bledog straha i pogleda,

u svilenkastoj i zamršenoj kosi,

gledam gde nestaju neba.

 

Kada guste i crne šume prepreče put,

iznemoglosti ne pstoji kraja,

ostaneš ka suncu leđima okrenut,

zaboravljaš kapi svetlosti raja.

 

Ćutiš, da te reči ne zabole,

gorke kao kamen soli,

grešnoj čaši usne teško odole,

sve se može i ne može kad se voli.

 

Kuneš slabost i sve što niče

iz korena slabosti tvoje,

ranjiva srca jedna na druga liče,

a glasovi duše ne postoje.

 

Pustiš da vodi put daleko,

gde laž utočište traži,

proklinješ svaku reč koju nisi rek’o,

a iskrena suza osta bol da blaži.

VERUJEM – Miladinovic Sandra

VERUJEM Kada te sretnem bujica osecaja sigurno nece mi dati da disem, u sve cu verovati i mastati, bas kao sto sada pisem! Nespretno proci cu rukom kroz kosu, a, u oci te ipak gledati pravo, zensteveno reci cu sve sto hocu, sto zelim i do cega mi je stalo! Ja imam tajnu u dusi … Настави са читањем “VERUJEM – Miladinovic Sandra”

VERUJEM

Kada te sretnem bujica osecaja
sigurno nece mi dati da disem,
u sve cu verovati i mastati,
bas kao sto sada pisem!

Nespretno proci cu rukom kroz kosu,
a, u oci te ipak gledati pravo,
zensteveno reci cu sve sto hocu,
sto zelim i do cega mi je stalo!

Ja imam tajnu u dusi sto nosim,
a, ti je daleko ipak vec znas!
Ko ti si ti da vetru tako prkosis,
i za sve misli odgovor das!?

Pronaci cu te u masi ljudi,
i znam da ces imati stih za mene,
ti nisi pisac, ali takvi ljudi,
znaju da iznenade i razvesele!

Srescu te na trgu i tvoje oci,
tvoj korak znacu iz daleka!
Ti nisi magija, ti si svanuce,
mornar sto plovi vodama sveta!

Ugledacu te i iza senke,
nekog sto proci ce tik ispred tebe!
Za mene ne postoje tajne skrivene,
ako ih ti doznas za sebe!

Pronaci cu te i u izmaglici,
sva opijena od ritma dana!
Zena je kosuta sto seta poljima,
ko vila koraca i na javi sanja!

Zanemecu od cuda sto ipak postojis,
i to je za tebe vidljivi znak,
procitacu sa tvojih usana sta govoris,
iako ne moras ni rec da das!

I kao da te znam oduvek,
odvescu te do svetilista!
Vidis, reci cu, kako je lepa,
ta nasa, Lazareva Lazarica!

Zagrlicu te ko starog znanca,
makar nas secanja vezala samo,
ostacu tvoja lutalica u belom,
znam, setices me se ponekada tamo!

© Miladinovic Sandra

БДЕЊЕ…

БДЕЊЕ… У усуду судбине, у свету тишине тамо, где је царство тмине, моја љубав спава. Сузом окупана, мојом руком закопана. У бездану горчине жеља што не мине, срце моје цепа, док ти мртвој тепа У бескрају таме моја душа лута Ту на гробљу снова наше снове тражи Свака успомена сад је само сена вихором живота … Настави са читањем “БДЕЊЕ…”

БДЕЊЕ…

У усуду судбине,
у свету тишине
тамо, где је царство тмине,
моја љубав спава.
Сузом окупана,
мојом руком закопана.
У бездану горчине
жеља што не мине,
срце моје цепа,
док ти мртвој тепа
У бескрају таме
моја душа лута
Ту на гробљу снова
наше снове тражи
Свака успомена
сад је само сена
вихором живота
о хриди разбијена
Споменици сада
другови су моји,
сваки од њих
као болан сведок стоји
да у мени живот
више не постоји.
Утвара сам само
што у трансу хода,
док од чежње сломљен
на твом гробу бдим…

Братислав Богдановић

НЕ ЉУТИ СЕ НА РУЖЕ

Кад ноћас легнеш да спаваш, Не криви Месец у ноћи Није крив што свет је љут! Он никоме не мисли зло. Неко се под њим сад љуби, Неко води проклети рат , Ил некоме, као мени ноћас, показује пут. Не говорим залуд! И не помишљај на то! Слободно кажи да сам луд Идиотизама краљ! Брига … Настави са читањем “НЕ ЉУТИ СЕ НА РУЖЕ”

Кад ноћас легнеш да спаваш,
Не криви Месец у ноћи
Није крив што свет је љут!
Он никоме не мисли зло.
Неко се под њим сад љуби,
Неко води проклети рат ,
Ил некоме, као мени ноћас, показује пут.

Не говорим залуд!
И не помишљај на то!
Слободно кажи да сам луд
Идиотизама краљ!
Брига ме шта ћеш мислити!
Ал капке на прозору своме не спуштај!!!

Уз прво сунце што наиђе.
И покрене реке људи
Кад преко твог јастука пређе.
Расцеветаће се ружe.
И мирис ће њихов да те буди.

Да прекинуће те из сна,
То би требало да знаш.
Немаш потребе на руже да се љутиш,
Колико желиш, толико ћеш морати да даш.
Кад могу оне да се зором буде
Да теби, што им ништа ниси,
Поклањају мирисе своје.
Теби што их никад не заливаш!!!

Како мрзим охолост твоју!!!
И поглед и тај дигнути нос!
И ову глупост своју!!!
Да љут сам, бесан и горим!!!
Узрок томе видим и сам,
Такав сам јер те волим
Од тебе ништа добити нећу,
Али ћу морати све да ти дам.