КАП СВЕМИРА…..Миладиновић Сандра

КАП СВЕМИРА Ја сам кап, и моји снови су дар са неба, у свачијим очима назирем душу и дрхтај срца уснулих зеба… У перју што светлуца попут Месеца крију се бисери јутарње росе очи реке ко’ богиња лепе, шапат поскока кошуте заносне… Не, ја само видим, бесане ноћи у срцима жељним љубави, и тако тугу … Настави са читањем “КАП СВЕМИРА…..Миладиновић Сандра”

E35B4AB6-E300-4C0D-8A17-319A891FA461

КАП СВЕМИРА

Ја сам кап,
и моји снови су дар са неба,
у свачијим очима назирем душу
и дрхтај срца уснулих зеба…

У перју што светлуца попут Месеца
крију се бисери јутарње росе
очи реке ко’ богиња лепе,
шапат поскока кошуте заносне…

Не, ја само видим,
бесане ноћи у срцима жељним љубави,
и тако тугу ко’ бибер требим,
из гнезда птића плачних и убогих!

И знам да је истина,
та која навире попут гејзера од памтивека,
и сија звезда чемерне барке,
док плови тихо издалека…

Ја сам кап,
и никада не судим,
ни руци што ми нож забија,
ни пријатељу што ме издаде,
душа ме заболи, али то је лакрдија!

Највећи непријатељ у нама спава,
у нама збори јаче од иког,
и зато нећу да заваравам,
ту кап свемира,
која сам притом!

(с) Миладиновић Сандра

Kletva – Svetozar N.Popovic

KLETVA Sa svitanjem zora neće Da prokune moje snove Od istoka mjesto zore Prazan proctor u okove Okova me božjom voljom Sveza omču oko vrata I prekide moju nadu Zalupiše kućna vrata Omča skriva sve istine Božja volja ko da reče Nek krvare stare rane Konop nadu presiječe Sveza opet nad ognjištem Kraj veriga da … Настави са читањем “Kletva – Svetozar N.Popovic”

KLETVA
Sa svitanjem zora neće
Da prokune moje snove
Od istoka mjesto zore
Prazan proctor u okove

Okova me božjom voljom
Sveza omču oko vrata
I prekide moju nadu
Zalupiše kućna vrata

Omča skriva sve istine
Božja volja ko da reče
Nek krvare stare rane
Konop nadu presiječe

Sveza opet nad ognjištem
Kraj veriga da ne klate
Prazne ruke odsječene
Sa đavolom sad se blate

Od kamena i mramora
Nad u boga suze čine
Ispod Garča u tišini
Zemlja krije sve istine

Sva beznađa ko u nadi
Noćnom morom sad me mori
Sunca nema na istoku
Kunem lice ovoj zori

Sve proklinjem već ukleto
Nekom kletvom bez imena
Na pragu je zadnja stopa
Gdje je noga polomljena

Riječ moćna al prokleta
Kraj ognjišta iz prošlosti
Konop mi se opet sveti
Dok ispostim tuđe posti

OČI OD STAKLA – Nena Miljanović

Noćas Bila sam sitna martovska kiša I svu noć rominjala nad tvojim gradom Iz dubina neba i sebe Kao misao o tebi U svakoj sićušnoj kapi Klizila sam po zatvorenim prozorima Niz staklene oči tvoga stana Do u svanuće Lila sam s kišom i sumnjom I utirala je opravdanjem “ Ovde samo stanuje sa njom … Настави са читањем “OČI OD STAKLA – Nena Miljanović”

Noćas
Bila sam sitna martovska kiša
I svu noć rominjala nad tvojim gradom
Iz dubina neba i sebe
Kao misao o tebi
U svakoj sićušnoj kapi
Klizila sam po zatvorenim prozorima
Niz staklene oči tvoga stana

Do u svanuće
Lila sam s kišom i sumnjom
I utirala je opravdanjem
“ Ovde samo stanuje sa njom
Ovo su okolnosti a ja sam mu ljubav”
(tako ste mi rekli ti i moja duša)

Do tvoga buđenja sipila sam sebe
I rasipala se na nadu
Dok nisi otvorio prozor
I preko ramena rekao prema postelji iz koje si ustao
“ Pokrij se draga kiša pada
hladno je “

Pala sam
Kao poslednja kap ljubavi
I skliznula
Niz tvoje staklene oči
Ukočene i mutne
Uprte u poslednju kap nas
Sa kojom smo oboje pali
Pred ljubavlju koje ne priznaje
Ni moje sumnje
Ni tvoje okolnosti
Ništa sem nas
Potopljenih u (ne)zaborav

ТИ НЕ ВОЛИШ И НЕ ЖЕЛИШ МЕНЕ – Верица Преда

  ТИ НЕ ВОЛИШ И НЕ ЖЕЛИШ МЕНЕ Ти не волиш и не желиш мене, нисам више мио срцу твом? Гледајућ’ у страну – страст ти вене са рукама на рамену мом. Глоса на стихове Сергеја Јесењина      Троше се дани, нестају снови Стегнуте гледам усне румене и опет се  тужна мисао јави Ти … Настави са читањем “ТИ НЕ ВОЛИШ И НЕ ЖЕЛИШ МЕНЕ – Верица Преда”

 

ТИ НЕ ВОЛИШ И НЕ ЖЕЛИШ МЕНЕ

Ти не волиш и не желиш мене,
нисам више мио срцу твом?
Гледајућ’ у страну – страст ти вене
са рукама на рамену мом.
Глоса на стихове Сергеја Јесењина   

 

Троше се дани, нестају снови
Стегнуте гледам усне румене
и опет се  тужна мисао јави
Ти не волиш и не желиш мене.

Неме су  речи срце засекле
Осетих само душевни  слом
Хладне очи све су рекле
Нисам више мио срцу Твом?

Памтићу само лепо и топло,
Зиме и ноћи страствене жене,
Осећам, одавно да све је  прошло
Гледајућ у страну – страст Ти вене.

Надам се, иако много ме тиштиш
Како ћеш доћи у стилу свом
И опет у мени све да оживиш
Са рукама на рамену мом.

© Верица Преда-ПреВера

Vino, otrov i lek – Nenad Đekić

Ne daju da te vidim ni čujem, od mene te skrili čuvari zli, od čežnje se lečim crnim vinom a lek si mi samo, jedina ti.   Kad popijem malo, bude mi lakše, vino mi daje hrabrost i snagu pa rešim da se suprotstavim njima, od njih te ukradem nežnu i blagu.   Kad popijem … Настави са читањем “Vino, otrov i lek – Nenad Đekić”

Ne daju da te vidim ni čujem,

od mene te skrili čuvari zli,

od čežnje se lečim crnim vinom

a lek si mi samo, jedina ti.

 

Kad popijem malo, bude mi lakše,

vino mi daje hrabrost i snagu

pa rešim da se suprotstavim njima,

od njih te ukradem nežnu i blagu.

 

Kad popijem više, bude mi gore,

ti mi se javiš u čaši vina,

pa kažeš da sam pijani pajac,

bolje je, veliš, sa tamničarima.

 

A kada flaša bude pri dnu,

svlada me snaga staroga vina,

shvatim da moje spasenje nećeš,

ma ima na svetu i drugih žena.

 

Na kraju flaša ostane prazna,

nektar me grožđa baci u san,

nečiste misli ispare s vinom

i opet te tražim kad svane dan.

TRUBE ~ milka vukic v.

. Trube podrugljivo uzvikuju Umnost svoj promovisu,.. Bar ti propusti neke tonove Za mir svoje nutrine. . Zacut ce se zora iz daljine Svetloscu mir da dariva… Zamuknut ce I krik kukavice U radjanju nove psenice. . Cvrcci ce vratiti smiraj Zameniti vapaje cvetajuce.. Mecke ce I dalje mijaukati… Cirkus cirkuse prihranjivati…. . Trube vodite … Настави са читањем “TRUBE ~ milka vukic v.”

.
Trube podrugljivo uzvikuju
Umnost svoj promovisu,..
Bar ti propusti neke tonove
Za mir svoje nutrine.
.
Zacut ce se zora iz daljine
Svetloscu mir da dariva…
Zamuknut ce I krik kukavice
U radjanju nove psenice.
.
Cvrcci ce vratiti smiraj
Zameniti vapaje cvetajuce..
Mecke ce I dalje mijaukati…
Cirkus cirkuse prihranjivati….
.
Trube vodite svoje trubace,
Na drugom gumnu rogovi strce….
Svirajte za svoje veselje…
Ne kusajte nicije strpljenje.

Сан- Зоран Танкосић

Сан   Снове ми походиш млада, сва у пупу, и руке рашириш ко мирисне лати, будећ страсти моје и срце у лупу, које жељно жели ко некоћ да пати.   И све што се збило, сагори у часу, ко да будност никад, неће опет доћи, тад зачујем име, моје, у твом гласу, и у робље … Настави са читањем “Сан- Зоран Танкосић”

Сан

 

Снове ми походиш млада, сва у пупу,

и руке рашириш ко мирисне лати,

будећ страсти моје и срце у лупу,

које жељно жели ко некоћ да пати.

 

И све што се збило, сагори у часу,

ко да будност никад, неће опет доћи,

тад зачујем име, моје, у твом гласу,

и у робље свести, ја спремам се поћи.

 

Крајолик се мења, свуда зиме мукле,

леденице дуге на дрвећу плоде,

а мени се чини, све сузе пресухле,

као сукрв ране, леде лице воде.

 

Борим се за дашке, ваздух хладан стеже

плућа, срце будно, што одустат не да,

а тело ми немоћно, тражи равнотеже,

у мећави бесмисла макар зрно реда.

 

И пред очи пуца, на хиљаде слика,

све прашина пала, проживљено бује

под ногама твојим, под светлошћу лика

ја сам лака сена, у срцу олује.

 

А чежљивост сипа слапље непијено,

незасите виде замрачише мрази,

сва се грчи душа, моје тело снено

у стварности јаве из санка излази.

 

Већ гледам кроз прозор, свукуд лето влада,

запаре спарине, влати  јутра целе,

а ја оста жељан неког сновног хлада,

снега, зеби, ветра, и  празнине беле.

KUSI POTOK – Svetozar N.Popović

KUSI POTOK Priča se i prepričava u pričama Kolar iz prve polovine dvadesetog vijeka Imao je kola dvije zaprege jedna je bila Jadran A druga povuci Riđane povuci Riđo Ošine kolar kandžijom uprazno Zategne uzgina i vikne Ajde… Ajde povuci Pvuci Riđane Povuče i Jadran sporije i jače Povuče bez kandžije Znao je stari kolar … Настави са читањем “KUSI POTOK – Svetozar N.Popović”

KUSI POTOK

Priča se i prepričava u pričama
Kolar iz prve polovine dvadesetog vijeka
Imao je kola dvije zaprege jedna je bila Jadran
A druga povuci Riđane povuci Riđo

Ošine kolar kandžijom uprazno
Zategne uzgina i vikne
Ajde…
Ajde povuci
Pvuci Riđane
Povuče i Jadran sporije i jače
Povuče bez kandžije

Znao je stari kolar
Kako i koliko slušaju njegovi konji
Znaju da povuku i Jadran i Riđan
Povuče Riđan a povuče i Jadran
Jadran najčešće povuče za obojicu

Škripe točkovi škripe i taljige
Zaškripi ponekad i osušeno grlo kolara
Ali vuku naprijed Jadran a bogami i Riđko
Ostalo im po navici da povuču
Treba ponekad i ošinuti
I viknuti mu da čuje –ajde Riđo
Ajde Riđko

Jadran je mula
Jadran je poslušna raga za koju ne vuče niko
Dok je Riđan izrastao u pravog pravcatog konja
Čije naslednike i danas ćesto jašu
Jašu ih iz navike
Jer Riđan nije i nesmije postati raga

Ne vri Kusi potok nema više vode
Kolar i kola su otišla u zaborav
Ne vuče više Riđan
Nema vode
Nema više Kusog potoka
Koji je vrio a nigdje nije uvirao
Nema Sušice koja je znala da provri
Iz ništa izavre i u ništa nestane.

Jadran je bio mula koja je vukla
Vučući nigdje nije stigla
Rađan je polako kaska pored rude
Kaskao bez žurbe i svuda je stizao
Najčešće prvi i prije ako ga neko ošine.

Znao je Riđan i u galopu ako ga pravi zajaše
Ako mu sedlo stave s podrepnicom
Znao je Riđan da bude konjina i konj
Kada je kandžija bila u prave ruke

Koji su znali za sve kamenolome
O partiji i demokratij
Nije se trudio da ih nauči gazda
Od svega iz tog vremena
Ostalo je ono povuci Riđane

Bio je nepismen kolar
Nije znao da će doći novi pismeni
Opismenjeni iz njegoovih sjenokosa
Kojima je sve polazilo za rukom
Pa i da školuje ragu i opismene Riđana
Stari kolar njegov Jadran i Riđan
Mnogo su povukli i mnogo ostavili
Otišili su u legendu
A nijesu znali da če ih naslijedili
Bez mule neki drugi Jadrani
Rage bez kopita za potkivanje
Koje nemogu da vuku ali ržu po potrebi
Ržu za onim što je ostalo od onog
Povuci Riđane u novo ništa
S novim vlastodršcima kraj potoka
I poruke za ništa u Odselišta

Vladali su se za primjer
Kolar Jadran i Riđan
Bili su istorija legenda i puška
Dokle ih ne naslijediše
Oni koji odoše s vjetrom do Vjetrenika
Da zaborave prošlost odoše iz kuća
Kao u neko davno vrijeme iz Kućišta

КАД ПРЕСТАНЕМ ДА ВОЛИМ – Срећко Симић

  КАД ПРЕСТАНЕМ ДА ВОЛИМ   Кад престанем да волим, то ће бити због траве која у далеким успоменама вене, због мртвила воде у чијем ће одразу звезде престати да се мресте, због имена љубави, чија ће слова постати само знакови на изгужваном папиру, због суза које неће тећи. Кад престанем да волим нестаће мириси липа, … Настави са читањем “КАД ПРЕСТАНЕМ ДА ВОЛИМ – Срећко Симић”

 

КАД ПРЕСТАНЕМ ДА ВОЛИМ

 

Кад престанем да волим, то ће бити због траве

која у далеким успоменама вене,

због мртвила воде

у чијем ће одразу звезде престати да се мресте,

због имена љубави,

чија ће слова постати само знакови на изгужваном папиру,

због суза

које неће тећи.

Кад престанем да волим нестаће мириси липа,

увенуће дрвореди.

Кораци на тротоару под прозором постаће само сенке

безимених лица,

и њихови гласови

постаће неразумљиви стихови скитница.

Кад престанем да волим

лећи ћу у неразмештен кревет

у ноћи чистој као црквена водица,

и моја ће душа постати затворена шкољка

у којој је остао заборављен бисер љубави.

Кад престанем да волим

на мом ће узглављу нићи трава

и лептир ће заспати на увелом маслачку

а ја ћу бити мртав и нестао

јер сам да волим заувек престао.