Pesme nedelje u Januaru 2017.bira Lepa Simić

VOLJEĆU TE U JANUARU – Nevenka Savić Alispahić Milion razloga za mržnju, jedan za ljubav. Milion laži za jednu istinu. Bezbroj ožiljaka opominjućih, lava vrelih suza što žeže utrobu i pretvara sve u pepeo i gar, a samo jedan osmjeh koji potire sve spaljene godine. Bezbroj protiv, i jedno jedino za. Milion ugašenih zvijezda upaliće … Настави са читањем “Pesme nedelje u Januaru 2017.bira Lepa Simić”

VOLJEĆU TE U JANUARU – Nevenka Savić Alispahić

Milion razloga za mržnju,
jedan za ljubav.
Milion laži za jednu istinu.

Bezbroj ožiljaka opominjućih,
lava vrelih suza
što žeže utrobu
i pretvara sve u pepeo i gar,
a samo jedan osmjeh
koji potire sve spaljene godine.

Bezbroj protiv,
i jedno jedino za.

Milion ugašenih zvijezda
upaliće jedna jedina,
zvijezda koja vječno sja.

Trista šezdeset četiri dana
na koljena bačena
pred jednim jedinim danom,
danom u kojem se gubi
milion razloga za gorak ukus
progutanih presuda.

Zbog tog jednog dana,
zbog tog jednog osmjeha,
radi tog jednog za,
zatvaram sva vrata prkosa
rušim zidove ponosa
ispijam času tvoje osude
i stavljam svoj potpis
na sve presude,
bez riječi
bez odbrane
bez lica ravnodušne neznake,
stojim pred januarskim
sudom istine
brišući sve protiv za jedno za.

Milion noći besmisla
slaže se u januarski mozaik
i čini smisao moje biti,
najsmisleniji smisao
najbesmislenije priče ikad ispričane.

Milion iskidanih niti
upliće se u jednu jedinu,
neraskidivu nit raskinutih iluzija
pletući zlatnim slovima duše
ime od imena – Ljubav.

I sklanjam bezbroj žaoki otrovnih
zarad jednog osmjeha ljekovita,
zarad jednog mekog pogleda,
zarad jednog istinitog razloga,
povlačim sa srca katance i lance
i volim te i ovog januara.

Bezbroj dana sumornih
slažu se u mozaik januara
i svaki se boji novom bojom,
bojom jednog svijetlog dana,
bojom početka beskraja.

Noć srebrom veze novi dan,
u kalendaru korača još jedan januar,
koracima smjelim briše
sve moje napore i htijenja
da poreknem, da se odreknem,
od tebe, od sebe, sakrijem, nestanem
da dišem prestanem.

Skupljam sve protiv u jedno za.
Januar je. Januar ne poznaje razloge.
Januar ne priznaje zablude
i ne krije se iza iluzije.

Voljeću te u januaru.

Januar je, a januar sve pred sobom briše,
milion razloga prekrije patina zaborava,
hiljade zvijezda prospe po januarskim noćima
zlaćanu svjetlost nad sjenkama sjećanja,
dok zora na istoku prvim zracima
ispisuje ime od imena – Ljubav.

Voljeću te u januaru.
A onda…Onda se okrene list na kalendaru

 

ONA – Nikola Mirković

Svake noći pred spavanje slika njena mi pred očima sija,
Ona je sve što mi treba, jedino ona mome oku prija.
Njene nežne reči koje su me bodrile,
Koje su mi dale nadu, koje su moje patnje krile.

Ona je cura koja moj život krasi,
Čije lice primećujem i kad je u velikoj masi.
Smeđe oči koje iza sebe kriju nešto,
Ona ume njima da zavede nekog vešto.

Prvim poljubcem je ona pokazala svoje lice,
Pokazala je dobrotu, da je ne pogađaju sitnice.
Pružila mi ljubav koju sam gajio bajno,
Voleo sam je bez prestanka, pisao sam joj pesme trajno.

Razumeo sam je kao svog rođenog brata,
Pomagao joj u svemu, otvarao ka srcu širom vrata,
Pratio svaki njen korak, zadržavao svoja osećanja u sebi,
Imao je svakoga dana ma bilo kakav se oko nje stvarao derbi.

Nedostaje mi njeno sve, ali sada kasno je,
Sada neki drugi momak njoj svoju ljubav daje.
Kupuje je materijalnim stvarima, nekim sitnim poklonima,
Dok sam je ja kupovao svojim lepim snovima.

 

Šta će mi veća kazna Majko – Vuk Todorović

Za tebe se majko molim
dok me nebo guta
Prokleo me niko nije
ne zeleh da slusam
Cujem tvoje srce kuca
pitam se dok sa svojim lutam
Da li je otkucaj neki
nekad davno bio namenjen meni

Ako me ikad psujes majko?
Znaj da zalicu vecno!
Sto popih sve sto je dato
Pustih da vetar ote mi zlato
Sta ce mi veca kazna majko?

Srdzba sto nadamnom vlada
sudbina nije ono sto goni
napojio sam se sebe strahom
koji me godinama vodi
Suze su neke namenjeno lile
ali ne za skitnicu ovu
Vec za rane sto ti gnjile
prljave ruke ne dodiruju svile

Ako me ikad psujes majko?
Znaj da zalicu vecno!
Sto popih sve sto je dato
Pustih da vetar ote mi zlato
Sta ce mi veca kazna majko?

 

ЉУБАВ ЈЕДНОГ ПСА – Миладиновић Сандра Мајра

Топла дуга влажна њушка
храпав језик,крупне тамне очи,
загрљај топлији од игде ичијег,
пријатељ то је за најцрње ноћи…

Дуга и оштра,скоро бела длака,
шапе меке, раздрагане очи,
трк брзине у пролећне стреле,
од таласа више знао је да скочи…

Волео је тихо, искрено и верно,
а жељан остао загрљаја вечних,
чудио се стаду том тако големом,
без љубави јадних, вечино несрећних…

И приђе он тако па наслони главу,
удахне дубоко због прекора благог,
смогне снаге за даље, шта би друго могао,
срећан што је с’ њима поделио залог?!

А они далеки, слободни и чудни,
ни ноћу не знају да се диве небу,
па Кумовој слами, веселој Венери,
траљаво прилазе док срца им зебу…

Заспао је тако везан оковима,
ко зна који пут суза опет кану,
испод капака отичу лагано,
све речи што могу да зацеле рану…

Дан се топи као пахуља на длану,
усахле су чежње, младалачке наде,
кренула је душа да се с’ њим опрашта..
Зар и псима може то да се поткраде?

Пред очима магла, смрт је тврдоглава,
хоће га па хоће сигурно и тихо,
а хтео је само искрено да воли,
после мајке није га волео баш нико!?

Дал га Рај сад чека и далека светла,
и бол ће нестати што му не да мира!?
А, топлог окота још увек се сећа,
први пут му срећа наочиглед била!

И баш јасно види облаке прозирне,
на небу су можда неки што га воле…
иза њих су траве бескрајне ливаде,
остао му камен с’ груди негде доле!?

(с) Миладиновић Сандра Мајра

 

VIŠE OD LJUBAVI – Slobodan Jevremović

Ljubav je kad tu si kad jesi, kad tu si kad nisi, kad znam i ne znam, usred mi zime toplo u srcu, i sanjam te budan, i sanjam te snen, sve to je ljubav i više od toga, da znaš i ti, ja znam … (Darko, 05.11.2017)

Ljubav je
kad tu si kad jesi,
kad tu si kad nisi,
kad znam i ne znam,
usred mi zime toplo u srcu,
i sanjam te budan,
i sanjam te snen,
sve to je ljubav
i više od toga,
da znaš i ti,
ja znam …

(Darko, 05.11.2017)

SEDAM NIJANSI VETRA – Nena Miljanović

prolazim te kao lepota poslednjeg poroka gasi se tvoja ljubavnička hrabrost u sitosti sredovečnog braka jenjava tvoja glad za mnom “vetrove prolećne starost umiruje” osećam smiruju ti se misli i krv ne osećaš da stariš u mudrost a već dugo ne zoveš me pet puta na dan i ne budi me telefon tri puta za … Настави са читањем “SEDAM NIJANSI VETRA – Nena Miljanović”

prolazim te
kao lepota poslednjeg poroka
gasi se tvoja ljubavnička hrabrost
u sitosti sredovečnog braka
jenjava tvoja glad za mnom
“vetrove prolećne starost umiruje”
osećam
smiruju ti se misli i krv
ne osećaš
da stariš u mudrost
a već dugo
ne zoveš me pet puta na dan
i ne budi me telefon tri puta za noć
samo da pitaš koje mi je boje pesma danas
i bruji li kao Rapsodija u plavom ljubavlju
ili je crvena kao žar noćašnjeg žestokog sna o nama
odavno
ne javljaš mi se glasom mekim od ljubavi
da mi govoriš o zajedničkom sutra
niti me šapatom hrapavim od strasti
podsećaš na strasti iz juče
običan
javiš se ponekad običnim rečima
hladno
ni da ti zadrhti glas
ni da zadrhtim
hladna
trudim se bar da ne cvokoćem
da ne čuješ
prolazimo
tebi ne treba moja luda ljubav
ni meni ne treba tvoja mudra
prolaziš me
mojoj poeziji
još samo sećanje na tebe treba
onakvog kakav si bio pre sedam godina
i na nijanse ljubavi od pre sedam života
da bih živela ovaj
u kom me prolazi
čak i pisanje pesama o tebi

TAKO JE ZA SVETOG LUKU – Milovan Petrović

Srećna slava svima koji slave Svetog Luku. Kišni oblaci prekriše nebo dani k’o da se vuku, hladan se vetar u kosti zavlači, u jesen za Svetog Luku. Stari se otac u crkvu sprema, slavski se kolač seče, majka mu sprema žito i vino, ni sveću zaboravit neće. Slavska tišina prisutna svugde, crkva se brzo puni, … Настави са читањем “TAKO JE ZA SVETOG LUKU – Milovan Petrović”

Srećna slava svima koji slave Svetog Luku.

Kišni oblaci prekriše nebo
dani k’o da se vuku,
hladan se vetar u kosti zavlači,
u jesen za Svetog Luku.

Stari se otac u crkvu sprema,
slavski se kolač seče,
majka mu sprema žito i vino,
ni sveću zaboravit neće.

Slavska tišina prisutna svugde,
crkva se brzo puni,
njeni zidovi stari i trošni,
lagano malter se kruni.

Ikone svetaca svuda po zidu,
slavski se miris širi,
tamnjan i sveće, vino i žito,
mirom počinje da miri’.

Svak slavski kolač, na sto pred oltar,
pobožno, tiho meće,
zvono se čuje,otac se krsti,
lagano molitva kreće.

Posle molitve kolač se lomi,
proba se med iz saća,
ponovo krsti, kolač uzima,
pa brzo kući vraća.

Gosti su odavno u kuću stigli,
veselo s ocem se zdrave,
nekih dugo nije bilo,
dođu od slave do slave.

Majka je na sto sve već iznela,
sestra kolače stavi,
sveća se pali žito uzima,
sad može da se slavi.

Dok kišne kapi niz prozor liju,
dani ko da se vuku,
otac pobožno ikonu gleda,
tako je za Svetog Luku.

Milovan Petrović (iz zbirke pesama “Sve pesme srca mog”) (C)

MOLITVA (sveti Luka) – Dejan Ivanović

MOLITVA (sv. Luka) (religiozna) Apostol Luka je putovao mnogim krajevima, od Egipta, preko Grčke, čak do Venecije, i po Srbiji. Molitvama lečio, živopisao ikone na daskama, Propovedao Jevanđelja, zapisivao vele. Kao što danas lečimo dušu, knjigama, slikama. Pesmama. Drevni lekari su mogli da kroz dušu, molitvama, telesne bolesti iscele. Molitva je razgovor sa Bogom. Svako … Настави са читањем “MOLITVA (sveti Luka) – Dejan Ivanović”

MOLITVA (sv. Luka)
(religiozna)

Apostol Luka je putovao mnogim krajevima,
od Egipta, preko Grčke, čak do Venecije, i po Srbiji.
Molitvama lečio, živopisao ikone na daskama,
Propovedao Jevanđelja, zapisivao vele.
Kao što danas lečimo dušu, knjigama, slikama.
Pesmama.
Drevni lekari su mogli da kroz dušu, molitvama,
telesne bolesti iscele.

Molitva je razgovor sa Bogom.
Svako na poseban način sa njim razgovara.
Bogu se prenose misli, psihološka stanja
u naše ime: nade, strahovanja, kolebanja, kajanja …

Luku su progonili i ubili idolopoklonici !
Zavideše mu, zlobni, na njegovom znanju.
Danas kao i tada, umne ljude proganjaju sujetni.
Obnevideli od pakosti misle da im otimaju,
čast, moć i ugled, kojeg zapravo nemaju.

Živeli asketski, umrli u mukama postadoše sveci,
što u blizini Boga sede.
Nisu im strani mnogi ljudski jezici,
molitva se svaka na jezik razumljiv Bogu prevede.
Kad sasluša reči, On uputi tajne sile,
da deluju na dušu čoveka, kako bi je očistile.
Često se tanke duhovne niti pokidaju, poruše…
Odatle potiču sve bolesti, iz mračnih dubina duše.

Dejan Ivanović
Baroševac, 30.10.2017.god.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

SUDBINA MUZIKE DUŠE – Slobodan Jevremović

MUZIKU DUŠE, SUDBINO MOJA, ODJEDNOM SI PRESTALA DA MI SVIRAŠ, PA MENE TI UZMI, ALI NJU NEMOJ, NEMOJ SUDBINO NJU DA MI DIRAŠ. (Bgd, 30.okt.2017)

MUZIKU DUŠE, SUDBINO MOJA,
ODJEDNOM SI PRESTALA DA MI SVIRAŠ,
PA MENE TI UZMI, ALI NJU NEMOJ,
NEMOJ SUDBINO NJU DA MI DIRAŠ.

(Bgd, 30.okt.2017)

Smrt kao san

Ne zelim biti trezan,pijan sam jos svoj. Nisam tugom vezan,kad mislim o njoj. Java puni case,masu krila crno bela. Vetrovi nose,prazne limenke i flase, votke i hela. Dunav i Sava se pobedniku smeju, ne haju za vetrove iznad sto veju. Pomislih i ja bih tako,bezbrizan bio. Da je moju Savu,mesec od sunca s’krio. Cekam da … Настави са читањем “Smrt kao san”

Ne zelim biti trezan,pijan sam jos svoj.
Nisam tugom vezan,kad mislim o njoj.
Java puni case,masu krila crno bela.
Vetrovi nose,prazne limenke i flase,
votke i hela.

Dunav i Sava se pobedniku smeju,
ne haju za vetrove iznad sto veju.
Pomislih i ja bih tako,bezbrizan bio.
Da je moju Savu,mesec od sunca s’krio.

Cekam da klone glava,mislim o smrti kao o’snu.
Koliko li traje potshumna slava,
da’l je vecna i verna ko zivot dnu.

Kad ne mogu ljubav da dam,ni vise da odsanjam san.
Stari koraci prate,iako novi je dan.

Kad ne mogu ljubav da dam,niko sam tad.
Voljena podje u hram,
I ja da podjem sam rad.

DILEMA ZA DUGU NOĆ – Nena Miljanović

Između živeti od nadanja I umreti od čekanja Kad me ni zemlja ni misao ne drže I smrt me uzme pod svoje U sumanutim noćnim satima Govorim sebi Učini čekanju kraj Lako je Lakše je dići ruku na sebe nego od tebe Sve je lakše od ovog sporog izumiranja iz ljubavi A onda me žilavi … Настави са читањем “DILEMA ZA DUGU NOĆ – Nena Miljanović”

Između živeti od nadanja
I umreti od čekanja
Kad me ni zemlja ni misao ne drže
I smrt me uzme pod svoje
U sumanutim noćnim satima
Govorim sebi
Učini čekanju kraj
Lako je
Lakše je dići ruku na sebe nego od tebe
Sve je lakše od ovog sporog izumiranja iz ljubavi
A onda me žilavi život žigne nadom
Oglasićeš se možda sutra krikom negdašnje ptice
I vratiti se na mrve izmrzle mene
Mada…
…Jesen je pozna moja i tvoja već
(Pa šta)
I inje pada po kalendarima ljubavi
I po vremenu u kom smo se kasno sreli
(Nikad nije kasno)
Trebalo je u junu života u polju pijanih makova
Ne u jesen kad venu opijati i hrabrost
I lude ptice i istrošeni preljubnici se vraćaju
U bračnih gnezda skloništa
(I šta sad)
U dilemi
Između ubiti sebe ili nadu
Oglasi se opsenarka poezija
Nagovarom da odložim odlazak i sačekam sutrašnje jutro
Sugestivnim stihovima
Uverava me da ćeš se vratiti
Skoro da poverujem da će te doneti dan…
…Duga je noć
Dovoljno duga da me odgovori od smrti
I ubedi u život
U kom su mogući letnji makovi
U snegu u nama

MUZIKA JE OGLEDALO DUŠE -2 – Slobodan Jevremović

                                             ♫ LA MUSíCA ES EL ESPEJO DEL ALMA ♫                                              ♫ MUSIC IS THE MIRROR OF THE SOUL ♫ Poemu radosti slušam u duši, note o tebi još kakva si bila, to boli moje uvek uguši najdraža vila najlepših krila što muziku svira i glasno poje najdivne tonove prekrasne, tvoje, … Настави са читањем “MUZIKA JE OGLEDALO DUŠE -2 – Slobodan Jevremović”

                                             ♫ LA MUSíCA ES EL ESPEJO DEL ALMA ♫
                                             ♫ MUSIC IS THE MIRROR OF THE SOUL ♫

Poemu radosti slušam u duši,
note o tebi još kakva si bila,
to boli moje uvek uguši
najdraža vila najlepših krila
što muziku svira i glasno poje
najdivne tonove prekrasne, tvoje,
te pesme radosti, pesme davnina,
pesme o nama i naših blizina,
tada…

Dolaze tonovi još lepših nota
poema o najlepšoj ljubavi života
pa moram da ležim, moram da snivam,
ogledalo naših daljih blizina,
odsjaj naših bližih daljina,
i srećno te putujem, veoma čekam,
da muziku duše sa tobom slušam
ovu muziku što stalno je nosam
u ostavi duše,
samo za nas…

(Bgd, 29.okt.2017)