DOBRE VODE SNA (EROTIKON)-Nena Miljanović

žedan opet mi dolaziš moj davno otišli sa usahlih voda ništa te ne pitam ponovo nadošla ništa me ne pitaj samo me iskapi u jednom gutljaju ćuteći i silno saharske ti žege iz bokova biju sa grudi me ispij gutljajima žudnim pehare ti dojki pod prste prinosim pod bedra ti širim svilastu prostirku sklisku i … Настави са читањем “DOBRE VODE SNA (EROTIKON)-Nena Miljanović”

žedan
opet mi dolaziš
moj davno otišli sa usahlih voda
ništa te ne pitam ponovo nadošla
ništa me ne pitaj
samo me iskapi u jednom gutljaju
ćuteći i silno
saharske ti žege iz bokova biju
sa grudi me ispij gutljajima žudnim
pehare ti dojki pod prste prinosim
pod bedra ti širim svilastu prostirku
sklisku i mirisnu
po odlasku tvome vezanu u čvor
smokvu suvu čuva
ubodima sitnim
iscedi joj med …

&

…sanjala sam noćas sebe obljubljenu
od tebe ljubljeni
i u snu ti bila ispravnost i greh
smerna supružnica s kojom varaš sebe
i raspusna kurva s kojom varaš ženu
sve što nisam smela
i što java ne da
u snu sam dobila
i dala ti sve

&

ne
ja nisam samo sanjala te dragi
Izvan sna i jave
izvan svih svemira
snagom moga stiha
rečju si mi bio i mišlju sam bila
jača od prostora
duža od vremena
i kraća od jednog orgazmičnog trena
praznog i samačkog
na kraju pesama

ВИОЛИНА СТАРА – Драгојло Јовић

ВИОЛИНА  СТАРА  Хеј Цигани где сте ноћас, Зашто ваше виолине ћуте, У струнама да ли душе има, Да певамо ко некад ноћима. Убија ме ова ноћна тмина, И ћутање старих виолина, Док у њима трепери истина, Која нам је увек  мелем била. Виолине старе, моје песме знају, И прсти свирача играју се њима, Само ноћ … Настави са читањем “ВИОЛИНА СТАРА – Драгојло Јовић”

ВИОЛИНА  СТАРА 

Хеј Цигани где сте ноћас,
Зашто ваше виолине ћуте,
У струнама да ли душе има,
Да певамо ко некад ноћима.

Убија ме ова ноћна тмина,
И ћутање старих виолина,
Док у њима трепери истина,
Која нам је увек  мелем била.

Виолине старе, моје песме знају,
И прсти свирача играју се њима,
Само ноћ је кратка за све песме наше,
Зора већ сабира поломљене чаше.

А циганска душа, племенита,  мека,
Са гудалом кривим бира за човека,
Из  младости песме наше старе,
Што  сећају на  рајске  другаре.

Ако струна  нека  не  дочека зору,
И нестане негде у вртове рајске,
Са собом ће однети  зоре и кафане,
Тамо где се ћути и никад не сване.

PELINA PRAH – Nena Miljanović

Odbacujem teret sećanja na početnog tebe I ne osvrćem se preko ramena Da ne vidim Svileni sjaj naših boljih vremena Ako se zaustavim u juče Pokidaće se slabašne niti koje me vežu za danas I sve pokidano između nas uvezaće me u čvor ćutanja Ponovo će počinjati i okončavati se ta ljubav Neću moći da … Настави са читањем “PELINA PRAH – Nena Miljanović”

Odbacujem teret sećanja na početnog tebe
I ne osvrćem se preko ramena
Da ne vidim
Svileni sjaj naših boljih vremena
Ako se zaustavim u juče
Pokidaće se slabašne niti koje me vežu za danas
I sve pokidano između nas uvezaće me u čvor ćutanja
Ponovo će počinjati i okončavati se ta ljubav
Neću moći da te zamišljam i izmišljam stihom
Sadašnjeg
Neću imati od čega da živim

Kao presušen pelin koji leči i ubija
Mrvim sećanja na prošlu sebe sa tobom u prah
Niz vetar rasipam to moje gorko juče
I varljivi san o mogućem sutra
(imam li i današnji dan do kraja)
Život je nepouzdana pojava
Ne lamentiram
Ne planiram
Danas sam
U kiši koja sipi tebe iz dubina neba ili mene
U mislima koje se tek rađaju
O ljubavi bez početka i kraja

U vremenu bez kalendara
Sat sam bez brojeva i kazaljki
Žena bez juče i sutra
Večnost u trenutku
Pesma o tebi
Pelina prah
Mrva

Jelena-Kristijan Ilievski

Lepotice sa sijajućom plavom kosom, i arapsim kafenim očima ti što hodas po ulici tako zanosno i ponosno kao nikad. Ti si me okupirala tvojim srcem, tvojom svetlom lepotom, i dobrotom. Gde si sad, što ne dođeš do mene i da smo zajedno uvek. Gde si sada, da te ljubim u te usne rumene, da … Настави са читањем “Jelena-Kristijan Ilievski”

Lepotice sa sijajućom plavom kosom,
i arapsim kafenim očima
ti što hodas po ulici tako
zanosno i ponosno kao
nikad.

Ti si me okupirala tvojim srcem,
tvojom svetlom lepotom,
i dobrotom.
Gde si sad,
što ne dođeš
do mene i da smo
zajedno uvek.

Gde si sada,
da te ljubim
u te usne rumene,
da ti mazim
tu kosu zlaćanu
Da te grlim toliko,
da te ne ispustim iz ruke.

Što te nema,
što ne dođeš
da se ljubimo
pod svetlom mesečinom
do beskraja.

JA OPET TE SLUŠAM – Slobodan Jevremović

(Toše Proeski, 25.jan.1981–16.okt.2007) Ja opet te slušam a ne vidim dane, ne vidim sumrak, ne vidim sunce što krila je spržilo tvoja, a samo si ti visoko leteo, i samo si bio jedini ti, i samo si ti … Divni čoveče, dušo naša, kao lasta si leteo visoko da vidiš sve drage osobe, da pomogneš … Настави са читањем “JA OPET TE SLUŠAM – Slobodan Jevremović”

(Toše Proeski, 25.jan.1981–16.okt.2007)

Ja opet te slušam
a ne vidim dane,
ne vidim sumrak,
ne vidim sunce
što krila je spržilo tvoja,
a samo si ti visoko leteo,
i samo si bio jedini ti,
i samo si ti …

Divni čoveče, dušo naša,
kao lasta si leteo visoko
da vidiš sve drage osobe,
da pomogneš bolne ljude,
da nasmeješ tužne
i tuge ozdraviš,
da usrećiš čekane
i nesrećno voljene
i utešiš nesrećne…

Ja opet te slušam
i nema tuge za legende žive,
i opet te mislim
i volim i zahvalno hvalim
i klečim pred likom tvojim.

I legenda si postao naša,
u našim srcima večna,
i živiš sa nama,
i letiš sa nama,
k’o naša legenda sreće,
naša sveta lasta dobrote,
naša La Golondrina.

(Darko, Bgd,15.sept.2018)

2001-Kristijan Ilievski

Eh,ta godina šta li donese, a šta mnogo odnese, čitava godina je prošla u strahu i trepetu od terorizma. Ali,nije bilo lako za njih, jer naši branitelji su tu bili nikad nisu izostali od svojih dužnosti, bili su toliko verni, da im sam Bog zavidi na to. Dokazali su, da uvek mogu da brane svoje … Настави са читањем “2001-Kristijan Ilievski”

Eh,ta godina šta li donese,
a šta mnogo odnese,
čitava godina je prošla u
strahu i trepetu od terorizma.

Ali,nije bilo lako za njih,
jer naši branitelji su tu bili
nikad nisu izostali od svojih dužnosti,
bili su toliko verni,
da im sam Bog zavidi na to.

Dokazali su,
da uvek mogu da brane svoje kuće
svoje porodice i svoju državu.
Od tad pa do dana današnjeg
plaču li plaču majke,žene,deca
po te heroje.

Karpalak,Vejce,Ljubotenska Bačila
i sve ostale regije svedoče o tome
i dan danas.

Hvala vam branitelji,
što ste bili uz nas do kraja!

BLISKA DALJINO MOJA – Slobodan Jevremović

Ne gledam više strane kalendara jer stoji vreme a boli rastu, ne spajam više kraj sa krajem kada su krajevi sve dalji i dalji gomilani računima besramno visokih, tražeći potpunu propast nekada više srednje životne klase, i zato su boli života jaki a izvor vode zatvoren odavno. I dok nosim ponovo stvari prošlosti, dar Domu … Настави са читањем “BLISKA DALJINO MOJA – Slobodan Jevremović”

Ne gledam više strane kalendara
jer stoji vreme a boli rastu,
ne spajam više kraj sa krajem
kada su krajevi sve dalji i dalji
gomilani računima besramno visokih,
tražeći potpunu propast nekada
više srednje životne klase,
i zato su boli života jaki
a izvor vode zatvoren odavno.

I dok nosim ponovo stvari prošlosti,
dar Domu za stara lica,
ja, koji nemam, ipak sam bogat,
jer duša je radost tvog postojanja,
vesele, mile, divne ljubavi,
i tebe sam zatvorio u moje srce
da si mi blizu, moja stvarnosti,
moja lepoto, najlepša damo,
najdraža blizino naših daljina.

Ne gledam više strane kalendara
jer juče je za nas mnogo daleko
i zato si danas, u srcu blisko,
zauvek smeštena u duši miloj,
unutar okvira bliske daljine,
unutar danas i ponovo sutra,
da milo sanjaš,
da lepo spavaš,
da mene voliš,
najdraža bliska daljino moja…

(Bgd, 14.sept.2018)

KO JE TAJ ČOVEK – Slobodan Jevremović

~~~ No one will ever know the truth but me … ~~~ Ko je taj čovek što skuplja protekle uspomene, sve tuge smešta u prebolno srce i pomoć otišlu vraća na početak da reši protekle puteve pospanih trava, bez svetla po danu, bez snova po noći, sa uzdahom nesudjene sudbine. Ko je taj čovek što … Настави са читањем “KO JE TAJ ČOVEK – Slobodan Jevremović”

~~~ No one will ever know
the truth but me … ~~~

Ko je taj čovek
što skuplja protekle uspomene,
sve tuge smešta u prebolno srce
i pomoć otišlu vraća na početak
da reši protekle puteve pospanih trava,
bez svetla po danu, bez snova po noći,
sa uzdahom nesudjene sudbine.

Ko je taj čovek
što dušu ima potpunu tobom
a radosti od juče, neznane, znane,
hoda ih u nadi, a zna i hoće
ponovna jutra iz čekanih sutra,
da povrati snagu i srce umiri,
uz dodire tvoje,
i osmehe očiju gledanih blizina,
mila moja.

Ko je taj čovek,
u bespuću ovom što donosi sreću
u tvoje srce?

(Bgd, 13.sept.2018)

ALHEMIČARI – Nena Miljanović

  Poezija je Alhemičar: transom izazvanim usamljenošću od sitnog tragača za avanturamna i sirovim strastima  u mojim očima i u rečima poema (koje se pišu imperatorima i bogovima) napravila je Kolosa i Muškarca (od dve vere i sedam vremena neistina). I svako njegovo nečoveštvo i laž upisah sudbini u krivicu i za svako njegovo nečinjenje … Настави са читањем “ALHEMIČARI – Nena Miljanović”

 

Poezija je Alhemičar:
transom izazvanim usamljenošću
od sitnog tragača za avanturamna i sirovim strastima 
u mojim očima
i u rečima poema (koje se pišu imperatorima i bogovima)
napravila je Kolosa i Muškarca
(od dve vere i sedam vremena neistina).

I svako njegovo nečoveštvo i laž
upisah sudbini u krivicu
i za svako njegovo nečinjenje i izgovor
za svaku sićušnost duše
nađoh veliko opravdanje,
i svaku svoju reč poniženja i bola,
prećutanu i progutanu
zajedno sa neizrečenim optužbama,
pretvorih u biser oprosta
koji me opljačkanu za srce ponos i izgubljene godine
ostavljenu bez ičega
obogati

Ljubav je Alhemičar:
nečije vruće reči i povremene nagone
proglasila je sobom
misticizmom okultnih reči
ubedila me je da sam tom njemu ono što je on meni
život i smrt
i od mene uzgredne i bezvredne tom nekom
načinila veliku ženu
i pesnikinju