Bez tebe nema kiše
koje oranice hrane
bez tebe ništa ne diše,
trunu usevi letine
udaraju sušni dani,
bez tebe sve visi
na mrtvoj grani.
Svako zrno peska
kamen u reci
poljubila je svetlost
Božanska,
iz koje teče
nepresušni izvor.
Život koji kosmos
puni,
od blistavih zvezda
do zelenog žbuna
gde se igra kos,
u polju skakavac
potok koji traži pravac
pupoljak ranog proleća
traže kristalne kapi izvora
gde su polja večnog cveća.
Bez nebeskog bunara
sve je mrtva ledina
čovek je stena mahovina.
Voda života gasi
bol,gnev i patnju,
a pali lepote
radosti života,
otapa led
u srcu nosi ljubavi
buktinju.
Izvor žive vode
onaj koji jeste
koji poji sušne duše
to si ti sveti Gospode.
Sve pije vodu
sa dlana Gospodu
otapa led srca
bršljan otrova vene,
sadi cveće
u mračnu dušu šalje svica.
Bez Hristovog izvora
srce je pusto i trune,
osvetli Bože život
useli se u naša srca
i podari nam rajske vode,
pokaži put spasenja i očišćenja
da možemo srećni
do nebeskih stepenica.