Polju Božurovu
.
Tu smo, gdje smo,
htjeli to ili ne htjeli,
ono smo što jesmo!
.
Taman i svijet cijeli
bio drugačiji, mi ćemo ostati
ono što biti smo željeli,
.
i mi ćemo uvijek znati
da smo jači od njih,
pa taman i svi mogli stati
.
u jednu pjesmu, u samo jedan stih,
ili pod jedno drvo šljivovo!
Da naše je srce crvenije od ruku njihovih,
.
i da se mi uvijek radjamo ponovo
sa još ljepšom šarom na dlanu,
da ćutke pojemo uz slovo javorovo,
.
da čekamo da zraci granu
na riječ Seattleovu,
i da nam riječi planu
.
u oganj, u spomen danu Vidovu,
i na rod vaskoliki
koji usnu na Polju Božurovu!
.
Miro Beribaka