Pjesma je…
Ona je igra bez granica,
duša joj, prva violina,
igra bez pravila,
Spasenje za, Od Riječi Sina,
utočište, poslednja stanica…
Ona je čarobna opsjena,
riječju zidani dvorac,
kula u oblacima,
umornom srcu razvigorac,
stvarnome svijetu, koprena.
Kada te mraz pohara,
Njome se odjenuti možeš,
ne brini se,
da dušu Njome zgriješ,
Ona, slovo po slovo izgara.
Na ranu krvavu, duboku,
Ona je melem čudesan,
Ona zna,
od čega je bol sazidan,
Ona suzu presušuje, u oku.
Ona je koscu, kosište,
lastama miris juga
i cvrčku trava,
Ona je najbolja druga,
daje, a ničega ne ište…
(C) Miro Beribaka
(Прочитано: 62 пута, 1 прочитано данас, Сви чланци прочитани: 1.280.233 пута)
”..Ona je najbolja druga,
daje, a ničega ne ište…” – kada se prati nit (misao) u tvojoj pjesmi, na kraju se uvidi da takvoj pjesmi nije potreban komentar, jer si njom, kao pjesnik, sve rekao. Hvala ti, Miro.
Bas uzivanje procitati ovako sta…Divim se prijatelju!
@SekaZ
Hvala Seko, pozdravljam Te,
@milisav
Drago mi je da ti se dopala pjesma.
Pozdravljam te druže,
Miro